Zvijezda splitskog HNK, Julija Pivotskaja, na zadnjoj sustipanskoj izvedbi u ulozi Carmen oprostila se od splitske publike. Julija, poznata po nevjerojatnoj fleksibilnost te strastvenoj energiji, početkom nove sezone odlazi na Floridu. Ova je balerina ljubimica publike od prvog dana kada je došla u Split, a mnoge je njena odluka da napusti grad pod Marjanom neugodno iznenadila. Kritika ju je također hvalila, tako da je jasno kako će nakon njenog odlaska ostati praznina u ansamblu. S Julijom smo razgovarali o odlasku iz Splita, a saznali smo i da je pokušala baviti se poslom izvan baleta te da trenutno polaže ispite za baletnog pedagoga.

 

 

Zadnjih se tjedana u gradu dosta nagađa o tvojim razlozima da odeš iz Splita. Pojavio se cijeli niz teorija, a svaka je nevjerojatnija od prethodne. Koji su stvarni razlozi tvoga odlaska na Floridu?

 

Želim širiti svoje plesne horizonte. Baletna karijera je veoma kratka i želim iskoristiti svaku šansu koja mi se pruži. Stjecanje novih iskustava, rad s novim ljudima. Izazov je, ali i divna prilika. Ugovor je na sedam mjeseci, a Dinko Bogdanić mi je ostavio otvorena vrata, za slučaj da mi se ne svidi stanje na Floridi. Ne znam što me tamo čeka, ali pogledala sam repertoar kazališta i jako mi se svidio. Tko zna – možda ostanem tamo, a možda se i vratim nazad.

 

 

U kakvom će ti sjećanju ostati splitski ansambl?

 

Nemam ružnih komentara, zaista. Ansambl je složan, tijekom godina koje sam provela kao njegova članica nije bilo incidenata, ljudi su ugodni i otvoreni za suradnju. Moj odnos s Almirom Osmanović, kao i kasnije s Dinkom Bogdanićem, nikada nije bio loš. U Splitu se cijeni rad i disciplina, a toga nije nedostajalo.

 

 

 

Kada si počela plesati balet?

Školovanje sam započela s 11 godina u najpoznatijoj ruskoj baletnoj školi, Vaganovoj. Tamo sam imala čast raditi sa nekim od najboljih pedagoga, kao što je slavna Ludmila Safronova. Nakon školovanja dobila sam posao u Sanktpeterburškom nacionalnom baletu i Mikhailovskom teatru.

 

 

 

Kako se radi u Mikhailovskom?

Ritam rada je iznimno naporan, zaista. Bio je to pravi ruski režim – klasovi su počinjali u 10 sati, u kazalištu sam provodila doslovno cijeli dan i stizala doma oko ponoći. Živjela sam na lokaciji udaljenoj dva sata vožnje od kazališta. Zaspala bi tek oko dva u noći, a ustajala ujutro u 7 da stignem na vrijeme na vježbe. Tamo vlada veliko poštivanje prema starijim kolegama, ali i ljubomora i stalna natjecanja. Bilo je to vrlo stresno i iscrpljujuće razdoblje, ali je bila čast raditi u tako velikom kazalištu. Tamo sam ostala do 25 rođendana, a onda sam došla u Split.

 

 

Julia kao Carmen, foto: HNK Split

 

 

 

Koju si glavnu ulogu klasičnog baleta prvu otplesala?

 

Bilo je to Labuđe jezero, uloga Odette/Odille. Za mene je bila zahtjevnija uloga Odette, jer treba unijeti mnogo više emocija i osjećajnosti. To je velik izazov, ali i ogroman korak za svaku balerinu. Iduća je uloga bila Satanella iz Karnevala u Veneciji. U toj sam ulozi uživala, bila je kao rađena za mene.

 

 

Jesi li ikada imala težih ozljeda?

 

Prije završetka školovanja u Vaganovi, plešući Gamzatti varijaciju na probi, gadno sam ozlijedila nogu. Bilo je to kratko prije završnog ispita. Osjećala sam se grozno, recimo to tako. Dugo sam s nogom imala problema i znala sam se pitati hoću li moći nastaviti plesati. Srećom, sve je na koncu prošlo uredu. Kasnije su se javljale samo blaže plesačke boljetice, poput žuljeva, bolnih mišića i sličnih. Takva se ozljeda nije ponovila, a naučila me da moram paziti na sebe.

 

 

Bi li mogla zamisliti svoj život nekako drugačije, bez baleta?

Kratko i jasno – ne. Doduše, jednom sam pokušala. Kraće vrijeme radila sam u uredu, bavila sam se papirologijom. Brzo je propalo (smije se). Samo sjedenje, bez komunikacije s ljudima. Za mene je to pravi pakao. Umjetnička sam duša pa bi se vjerojatno bavila nečim srodnim baletu, poput glume.

 

 

Paziš li na prehranu?

 

Jedem baš sve. Od mesa, preko voća i povrća, do slatkiša. Balet je naporan, puno se trošim i upravo tako pazim na kilograme. Prehranom se ne zamaram. Nikad nisam imala problema s kilogramima, pa na sreću, nikad i nisam morala paziti koliko jedem, zbrajati kalorije i izgladnjivati se.

 

 

Koje su tvoje najdraže baletne uloge koje si otplesala?

 

Svaka je uloga čarobna na svoj način, ali zbog svoga temperamenta, posebice sam uživala plesati Carmen i Kitri. Volim uloge strastvenih žena, onih koje imaju osjećaje i ne libe ih se pokazati. Volim uloge u kojima se može osjetiti temperament, odlučne, snažne, čvrste.

 

Julija, foto: Georg Marlovics 

 

 

 

Što planiraš od daljnje karijere, nakon što prestaneš plesati u kazalištu?

 

Trenutno polažem ispit u Vaganovi za baletnog pedagoga. To bih zaista željela raditi nakon što dođe kraj mojoj aktivnoj plesačkoj karijeri. Volim prenositi znanje na mlade plesače. Koreografirala sam dvije koreografije za jedan baletni studio u Splitu. Bilo je zanimljivo iskustvo i svakako ću se okušati i u tome.

 

 

Tko ti je najveća podrška i kritičar?

 

Kroz mladost su to bili roditelji, posebice majka, koja je velik oslonac i dan danas. Uz nju je tu i moj dečko, Vinko, koji je prisutan na svim baletnim predstavama. Zna kako stvari trebaju izgledati, snima me pa zajedno tražimo greške i ja to korigiram. Njih dvoje su moji najveći kritičari.

 

 

Što misliš o rekreativcima i bavljenjem baletom čisto iz ljubavi?

 

Nikada nije kasno za uživanje u plesu. Balet je divna stvar za opuštanje i izgradnju tijela. Dok je iz srca, dok se uživa, ja sam za. Mislim da je lijepo da se ljudi rekreativno bave baletom, čak i u kasnijim godinama, ako ih čini sretnim.