SAD – Za desetak dana u kinima diljem SAD-a počet će prikazivanje dokumentarca “Plesač”, koji prati buran (plesni) život zločestog dečka svjetskog baleta Sergeja Polunina. Plesač koji nikog ne ostavlja ravnodušnim tako će publici konačno ispričati sve one stvari koje su ih zanimale – svi znamo kako je i kada počeo plesati, no zapravo nitko nije znao kako se Polunin u svemu tome osjeća.

 

 

Premijera filma održat će se 9. rujna, a režirao ga je Steven Cantor. U njemu su korištene snimke sa scene, kao i fotografije iz plesačeve mladosti koje do sad javnost baš i nije imala priliku vidjeti. Osim toga, sam zločesti dečko priča o svojem životu: o baletu kojim se počeo baviti zbog majke, koja ga je pogurnula u tom smjeru. Bila je to sreća za baletni svijet, jer nitko nikad nije Poluninov talent dovodio u pitanje, no da nije bilo goruće ambicije njegove majke, dječak bi odavno zauvijek napustio plesnu dvoranu.

 

 

 – Kad sam bio malen imao sam tu strast, želju,  volio sam plesati, no tu je bio pritisak. Moja obitelj se selila diljem svijeta, zbog mene, zbog baleta. Radio sam dvostruko više zbog toga. Tada je zabava bila gotova. U jednom je trenutku nestalo strasti. Plešem balet cijeli život, od pete godine do sad. Postao sam zatočenik svojeg tijela. Samo želim život, normalan život – kaže Polunin u dokumentarcu, a onda čujemo i komentare drugih.

 

 

Ti drugi govore nam o tome kako su Sergejevi postupci izgledali izvana. S jedne strane, kritika ga je obožavala. U skokovima na sceni jedini mu je bio ravan Ivan Vasiliev (što se tiče aktivnih plesača), dok su mnogi njegove pirouette uspoređivali s onima koje je izvodio Mikhail Barašnjikov. No, iako je na sceni briljirao i baletomane bacao u trans, van scene bio je nešto drugo. Priznao je kako je šmrkao kokain, a potom izlazio na scenu. Iako su tetovaže u baletnom svijetu uobičajene, on je ipak pretjerao s oslikavanjem tijela. Kad je razgovarao s novinarima, nikad te izjave nisu bile ni nalik na one njegovih kolega. Dok su plesači uobičajeno poznati po tome da nikad ne daju skandalozne izjave, Polunin je uvijek bez dlake na jeziku govorio ono što je htio. O tome koliko vježba, kako vježba… Za njega nije bilo tabua. Zato su ga neki mrzili – jer nije bio ono što drugi plesači jesu: decentni. On je bio to što je – zločesti dečko baleta. Zbog njega se o ovoj plesnoj umjetnosti počelo pričati čak i izvan plesnih dvorana i pozornica kazališta.

 

 

Primjerice, kada ga je novinar jednom prilikom pitao zbog čega je napustio Royal Opera House, gdje je dvije godine plesao na mjestu najmlađeg prvaka tog kazališta, on je britko odgovorio.

 

 

– Gledajte, tamo plesači nemaju nikakva prava. Ništa ne smiju napraviti. Dok sam odrastao, imao sam cilj: postati najbolji plesač na svijetu i plesati u najboljem kazalištu. Gotovo sam to ostvario, ali nisam imao ni novca, ni slave, ni slobode, ni zadovoljstva, a ni izbora. Nisam mogao shvatiti zašto se prvake na neki način odvaja od društva – zašto me nitko ne prepoznaje na ulici, zašto ne mogu snimati reklame, raditi na TV-u, nastupiti u nekom showu? Vidio sam Barašnjikova, on to radi, a kad sam ja pokušao, rekli su mi da ne smijem. Pa sam otišao – objasnio je.

 

 

A odlazak je bio obavijen velom tajne. Jednostavno je ispario. Nitko nije znao što se točno dogodilo, a priče o njemu su bile sve glasnije: o problemima s drogom, mržnji prema baletu, kao i o tome da je od svega odustao kako bi se preselio k dečku u Ukrajinu. No, Polunin je u ovoj aferi pokazao kako je nevjerojatni showman. Nakon mjeseci šutnje snimio je plesni video za pjesmu “Take me to church”, a potom dao intervju. Objasnio je kako je osnovao baletnu trupu s kojom je počeo raditi koreografije na svoj način, a objavio je i kako je u vezi s Natalijom Osipovom.  Zbog svega što se s njim dogodilo u zadnjih nekoliko godina, javnost s nestrpljenjem očekuje premijeru dokumentarca.

 

 Trailer dokumentarca pogledajte OVDJE