Moja je baletna priča započela prije deset godina. Kao šestogodišnjakinja, upisala sam osnovnu školu, a uz to i baletnu školu. Od malena sam znala da je ples nešto za mene i tome sam oduvijek radovala. Nekako se samo od sebe dogodilo da sam upisala Baletnu školu na Ilirskom trgu.

Još i danas se rado sjetim trenutaka provedenih u dvoranama te škole. Kao i sve djevojčice, i ja sam nekad osjećala napor i bilo mi je teško. Najteže od svega je bila činjenica da sam dosta udaljena od škole, te je to bio najveći razlog mog odustajanja od baleta. Tu je na kratko završila moja baletna priča.

Nastavila sam plesati u školi, ali to se nije moglo mjeriti s baletnom školom i nije bilo vođeno od strane profesionalaca. S 12 godina odlučila sam se vratiti baletu, ali samo rekreativno.

Od toga dana neprestano plešem i uživam u trenucima provedenim na satovima baleta. Uz sve to, upoznala sam mnoge divne ljude, a i moja je pedagoginja osoba puna razumijevanja te se uvijek radujem novom satu. Kada danas usporedim svoje prve baletne papučice, koje sam nosila sa šest godina, i sadašnje baletne papučice te „špice“, shvatim koliko sam toga prošla. To je bio samo djelić moje baletne priče,a ja se nadam i vjerujem da ću u životu postići još mnogo toga i da me čeka još puno lijepih trenutaka.

Dora Hrastinski, rekreativna plesačica