SPLIT – U vremenima obilježenim ratovima, krizama, nasiljem, uličnim protestima, negativnim vijestima sve je teže otvoriti portale i pronaći bilo kakav sadržaj koji će nam podići raspoloženje i napuniti nas pozitivnom energijom. O mladima se uglavnom piše u kontekstu problema s mentalnim zdravljem, apatijom, nezainteresiranošću za bilo kakav društveni angažman, ovisnošću o društvenim mrežama i nedostižnim idealima ljepote i popularnosti. Kulturne rubrike većinom samo prenose sadržaje s privatnih blogova koje bolje od institucija razotkrivaju nepravilnosti, loše premijere, prazna gledališta  i još koješta… Ponekad nam se učini da su jedine vijesti iz kulture one koje se odvijaju daleko od svjetala pozornice.

Baš zbog toga sam izrazito počašćena što sam dobila priliku napisati izvještaj o jednoj sasvim drugačijoj priči. Zamislite da na audicijama najbolji dobiju ulogu, da je svaka predstava rasprodana, čak i kad ih je više u jednom danu, da svako gostovanje izazove ovacije, i da se u svakoj izvedbi vidi predanost, profesionalnost i ozbiljnost svih sudionika. Od onih najmlađih kojima je to bio prvi korak na pozornici pa do onih najiskusnijih koji su samo dan prije izveli profesionalnu premijeru. Sve nam je to prezentirao Teatar dansing umjetničke ravnateljice i bivše solistice HNK Split Brune Reić, čiji predani rad je konačno prepoznala i Splitsko-dalmatinska županija te joj zasluženo dodijelila priznanje za izniman doprinos u području baletne umjetnosti, odgoja i obrazovanja djece i mladih, te razvoja kulturnog života Splita i Splitsko-dalmatinske županije.

 

Posljednja predstava kojom nam se Teatar Dansing predstavio je raskošan mjuzikl „Romeo i Julija na poseban način“. Predstava je praizvedena u Amfiteatru doma mladih u Splitu, a prošlog petka je gostovala u Gradskom kulturnom centru u Metkoviću. Svakom površnom poznavatelju umjetnosti je poznato da je mjuzikl jedan od najzahtjevnijih formata, jer od izvođača zahtijeva i plesne i pjevačke i glumačke sposobnosti. Djeca i mladi koje smo u Metkoviću imali prilike vidjeti mnogima su očitali lekciju iz nadarenosti, profesionalnosti i mukotrpnog rada. Bezvremenski klasik o zabranjenoj ljubavi dviju sukobljenih obitelji Montecchi i Capuletti, Bruna Reić je osuvremenila svojom autorskom neoklasičnom baletnom koreografijom, filmskom glazbom i duhovitim dijalozima bliskim mladima, istovremeno se ne odmičući od klasične okosnice Shakespeareovog djela. Usudila se i hrabro priču ne završiti tragedijom, nego pomirenjem dviju obitelji i velikom svadbom Romea i Julije. Zašto ne vjerovati da se dobrom diplomacijom i mirnim putem svi konflikti mogu riješiti?

Predstavu otvara borba Montecchija i Capuletti prikazana u obliku velike šahovske ploče. Pijuni koje obasjava crveno i plavo svjetlo koračaju jedni prema drugima, rugaju se i nadmudruju, dok u prvom planu dvije šahovske kraljice (grofica Capuletti – Josipa Veršić i grofica Montecchi – Franka Jeličić) veoma izražajno kroz pokret prikazuju mržnju između dvije obitelji. U sljedećoj sceni već možemo vidjeti nestašnu Juliju (Petra Jakić), koja kao da je doslovno pobjegla sa stranica Shakespeareovog romana i njenu dadilju (Zara Grubešić) koja se iskazala glumačkom zrelošću i samopouzdanjem. Već prve scene su publiku prikovale za sjedala i dale im do znanja da nije riječ o banalnoj dječjoj predstavi. U ulozi Amora smo imali priliku vidjeti izrazito talentiranu Chiaru Jukić, koja je s lakoćom izvodila čak i trostruki pirouette u špicama. Ako bude imala sreću i priliku da nastavi baletnu karijeru, vjerujem da bi mogla ostvariti značajne klasične uloge u nacionalnim kazalištima. Ulogu Romea je utjelovio Gabriel Milas Caktaš, jednako uvjerljiv i u plesnom i u glumačkom dijelu.

 

Posebno bih pohvalila mlade muške snage (Tibaldo – Luka Tino Šajin, Mercuzio – Adrian Računica, Benvolio – Luka Bogdan, grof Montecchi – Marin Treskavica, Benvolio brat – Noa Nikolić) jer su se hrabro suprotstavili stereotipima da je ples još uvijek rezerviran samo za djevojčice i u svom stilu originalno odigrali svoje uloge. U ulozi Fra Lorenza smo imali priliku gledati iskusnog i talentiranog mladog glumca Gradskog kazališta mladih Split, Denisa Tomića, koji je samo dan ranije imao premijeru Kositrenog Vojnika. Publiku je zabavio i gotovo u smijeh natjerao duhoviti zajednički ples muške ekipe uz glazbu „Can’t get Enough of Your Love, Babe’ Barry Whitea. Posebno su upečatljive bile i scene Plesa Vitezova na glazbu Sergeja Prokofjeva i scena bijesa grofice Capuletti na Juliju uz Beethovenovu Mjesečevu sonatu. Dueti Romea i Julije su obilovali emocijama romantične ljubavi, zaigranosti ali i podrškama koje je publika nagradila gromoglasnim aplauzom i skandiranjem.

Predstava završava s „Die With a Smile“ od Bruna Marsa i Lady Gage u kojem pjesmom i plesom sudjeluje cijeli ansambl. Publika je još jednom, nakon uspješnica poput Billy Elliotta iz moje zgrade, Još jedne priče o Oliveru Twistu, Čarobnjaka i Roze, Priče o Kapetanu Kuki prepoznala još jedan uspješan projekt Teatra Dansing. Glazbeni voditelj predstave je bio Franko Bonacci, za scenarij je bila zadužena Nataša Božinović, vrhunske kostime je kreirala Ana Kujundžić a za svjetlo se pobrinuo Joško Milun.

 

Bilo bi lijepo da mediji češće prenesu i promoviraju pozitivne priče, da portali na svojim stranicama potaknu mlade da se i sami angažiraju u uspješnim projektima te da pokažu da se iskreni rad i trud uvijek u konačnici prepoznaju i nagrade. Bilo bi i lijepo da ovakve predstave sve češće vidimo i na pozornicama Hrvatskih narodnih kazališta. A nekada valja biti i idealist i vjerovati da mladi uvijek mijenjaju svijet nabolje te da se mudrom diplomacijom i mirnim putem svi konflikti mogu riješiti.

 

 

Foto: Tea Jerković