Gledati ili ne? Čitam tekst Marije Koprivnikar, lijepo je to da se snimalo kod nas u Rijeci,lijepa poveznica za one koji nisu znali da je baš riječki orkestar pratio turneju Nurejeva po Italiji, tome konačno i služe ovakvi osvrti da nešto naučimo. Pogledala sam i ponuđeni official trailer i našla se pred dilemom – gledati ili ne?!!

 

Rudolf Nurejev, ličnost i karijera koju poznaju i ljudi kojima baletna umjetnost ne znači puno ali rado čitaju vijesti iz onih rubrika koje su pune skandaloznih ponašanja slavnih osoba. Nurejev je upravo taj koji je rado davao povode za gostovanja u takvim rubrikama. Život izvan standarda od rođenja do odlaska …

 

Kada sam početkom osamdesetih boravila u tadašnjem SSSR-u na studijskoj godini, ime Nurejeva izgovaralo se tiho i u povjerljivom društvu. Zemlja s ponajboljim baletnim plesačima svijeta, sa školom koja je i danas uzor drugima živjela je po svojim zakonima. Na zapadu se govorilo – iza željezne zavjese. Sistemom i tempom života koji nije bio lagan živjeli su i plesači.

 

Nurejev je svoje školovanje započeo u provinciji nakon što ga je majka prvi puta odvela u kazalište. Od tada se od kazališta nije mogao odvojiti. Odluka da bude najbolji i uči na najboljim mjestima odvela ga je u tadašnji Lenjingrad (Sankt Peterburg) i nakon sukoba s prvim pedagogom Šelkovim, prebačen je u razred već tada slavnom pedagogu Aleksandru Ivanoviću Puškinu. Unatoč vrlo lošoj preporuci koju mu je dao Šelkov “Šaljem vam tvrdoglavog dečka, malog bedaka koji ništa ne razumije u baletu. Nema dobar skok i nije u stanju pravilno stajati u poziciji” Puškin je prepoznao potencijal u mladiću i svojim pedagoškim pristupom otvorio sve njegove talente. Sve ostalo je dakako slavna povijest pedagoga i učenika.

 

 

Rudolf Nurejev 

 

Nurejev nije bio netko koga su mogli krojiti kako im se svidi. Imao je svoj burni temperament i nije ga bilo moguće ukrotiti. Ubrzo po dolasku u Kirovski teatar postaje solist i partner najpoznatijim balerinama a prvo gostovanje u Pariz i London čekao je s velikim uzbuđenjem. Po savjetu Puškina učio je engleski jezik te se u Parizu mogao bez problema družiti s francuskim umjetnicima i intelektualcima koji su odmah prepoznali njegov talent. Brojni noćni izlasci i provodi po Parizu zabrinuli su upravu teatra koja je odlučila da ga hitno vrati u Lenjingrad. Takav pritisak na njegovu slobodu dakako nije mogao proći. Nurejev odlučuje ostati u Francuskoj i njegova je odluka odjeknula je diljem svijeta.

 

To je prvi prebjeg na zapad, slijedit će uskoro Natalija Makarova, Mihail Barišnjikov, Aleksandar Godunov i mnogi manje istaknuti plesači. Od svih slavnih i vrsnih umjetnika koji su učinili takav korak, ime Nurejeva postalo je najpoznatije. U domovini je u odsustvu osuđen kao veleizdajnik sa zabranom povratka u zemlju, mučio se prvih godina svog ostanka na zapadu ali susret s Margot Fonteyn riješio je sve njegove probleme. Postali su baletni par iz snova.

 

Fotografije, a kasnije video ili filmske snimke s njegovim nastupima ili druženjima s raznim ljudima iz svijeta umjetnosti, politike i drugih javnih ličnosti, privlačile su publiku tada jednako kao i danas. Sve što je bilo dostupno o njemu pratili smo mi plesači s osobitom pažnjom. Svaka fotografija i intervju izazivala je radoznalost. Moda koju je volio bila je ekstravagantna, rušio je ustaljene oblike ponašanja, svoje izbore nije skrivao naprotiv, ostvarivao je svoje istospolne veze bez opterećenja time što će misliti netko iz njegove okoline. Njegova umjetnička genijalnost bila je opravdanje za svaki potez. Plesao je puno, zarađivao i uživao u zarađenom kupujući umjetnine, kuće i stanove pa čak i otoke.

 

Prestao je plesati tek kada ga je zla bolest već dobrano dohvatila. Bio je direktor Baleta Pariške opere, dirigirao je orkestrima, prenosio je koreografije starih baleta i u njih unosio svoju osobnost i nametao svoju tehniku koja mnogima nije ni danas dostupna. Njegov život inspirirao je koreografe i filmske umjetnike, možda će jednoga dana i kompozitore. Nagrađivan i slavan proživio je svoj život onako kako je htio. Lijep, uzbudljiv zanesen, romantičan, vatren, lik kojega svatko od nas nosi u svojim mislima pohranjenog na drugačiji način. Zato nisam sigurna hoću li pogledati taj film. Ne sumnjam u talente ekipe koja ga je radila, naprotiv. Mnogi likovi iz književnosti postaju nam ne prihvatljivi na filmu kada ih vidimo utjelovljene na način koji nam nije blizak. Nekako mi se čini da želim zadržati onu sliku koju godinama nosim u sebi i koju nitko ne može zamijeniti jer jedinstvenost njegovog lica i izraza, njegovog pokreta i pogleda nije uhvatljiva glumačkim zanatima. Ništa što je on činio nije bilo nalik drugim ljudima, njegov život, njegova smrt pa čak i njegov grob.

 

Svi koji su sudjelovali u snimanju tog filma sigurno mogu biti ponosni na svoj rad s takvom ekipom. Nadam se da će film, unatoč mojim dilemama “gledati ili ne”, biti nagrađen na nekom od festivala kao što je samo par tjedana ranije nagrađen i balet Nurejev nagradom “Bravo”, koja se dodjeljuje u Moskvi za ostvarenja iz područja klasične umjetnosti. A što drugo i reći kada je riječ o takvom umjetniku, nego jednostavno – bravo!