HNK nagradio najbolju balerinu
SPLIT – U povodu predstojećeg Dana Hrvatskog narodnog kazališta Split u foyeru splitskog nacionalnog kazališta u petak su svečano dodijeljene nagrade HNK Split za umjetničko
LJUBLJANA – Milko Šparemblek nešto duže od dva mjeseca radi s plesačima Ljubljanskog baleta, koji će 12. travnja premijerno izvesti (između ostalog) i njegov balet “Pastoralna simfonija”. Riječ je o pokretu koji je postavljen na Beethovenovu Šestou simfoniju (Pastoralnu), koju je na tu scenu Šparemblek prvi put postavio prije 32 godine. Pošto ove godine Balet slavi 100 godina, odlučili su kako je ovo djelo bilo dovoljno značajno da ga opet postave na scenu.
– Mislio sam da će ponešto trebati mijenjati, jer su došla nova vremena i novi plesači, no na kraju sam radio praktično novu verziju. Mali je to ansambl, ali vrlo dobar. Nije lako raditi ovaj posao, da se razumijemo, jer je ritam takav da se radi i ujutro i navečer. Zajedno s plesačima i asistentima, od kojih je najvažnija moja supruga Spomenka, privodimo posao kraju – kaže Šparemblek.
Ovaj najstariji aktivni koreograf (sada je u 90-toj godini) na svijetu na domaćim scenama ne radi. Posljednje čime se bavio je koreodrama “Johannes Faust Passion”, koja je u Zagrebu igrala svega dvije sezone. Bez objašnjenja je skinuta s programa i više je se ne može vidjeti. Prije toga je Šparemblek koreografirap “Čudesnog Mandarina” na Splitskom ljetu, a ta se predstava mogla pogledati i nakon završetka Ljeta u splitskom HNK.
– Nisam besposlen, to nikako. Radio sam s glumcima oko nekih predstava u posljednje vrijeme. Nemam nikakvu suradnju ni s jednim HNK pa ni konzultativnu. Iskreno, mnogo me više zovu iz inozemstva, da pogledam neku predstavu, pomognem u nekom projektu, dam svoje mišljenje… – kaže Šparemblek.
Milko Šparembek u radu s plesačima u Ljubljani, foto: Darja Štrous Tisu
No, zapravo, oni koji znaju što je sve učinio za, kako naš, tako i svjetski balet, itekako se pitaju zbog čega nema više njegovih predstava na scenama naših kazališta. Šparemblek je živuća legenda, čovjek bogatog znanja, koji je većinu godina svoje duge umjetničke karijere proveo u najvećim gradovima svijeta. Njegovi pedagozi bili su naš najslavniji baletni par Ana Roje i Oskar Harmoš, u Parizu se usavršavao kod Olge Preobraženske, A. Iliča i Sergeja Perretija, a u New Yorku kod Marthe Graham i Joséa Limona.
Tijekom karijere radio je kao baletni majstor u Ballet du XXe Siècle Mauricea Béjarta u Bruxellesu, bio je ravnatelj Baleta Opere Metropolitan u New Yorku, Gulbenkian Baleta u Lisabonu, Baleta u Lyonu, Baleta HNK u Zagrebu…Koreografijom se počeo baviti 1955. godine pa je dosad postavio više od stotinu i pedeset baleta, opera i drama te snimio niz televizijskih emisija i filmova. Priznanja i međunarodni ugled stekao je kao suradnik najuglednijih baletnih i opernih kuća, među ostalima u Parizu, Bruxellesu, Veroni, Lisabonu, Londonu, Ateni, New Yorku, Rio de Janeiru i drugdje, a za svoj rad dobitnik je niza nagrada i u Hrvatskoj i u inozemstvu.
On pripada generaciji svjetski poznatih umjetnika koji su svojim radom mijenjali mišljenja o plesu suvremenoga doba, a očigledno je da još uvijek može puno toga dati. No, maestro na tu moju rečenicu samo sliježe ramenima. Kaže, posla uvijek ima, a svaki teatar sam odlučuje koga će angažirati. Zbivanja na domaćoj sceni, baš kao i na svjetskima, pomno prati, i zapravo se ne bavi mislima o tome kako bi ga se trebalo tretirati u našoj kulturi.
– Idem redovito na balete, ali i druge predstave u kazališta diljem zemlje. Uvijek sam tvrdio da koreograf mora imati dovoljno široko znanje, a osim toga, umjetnost me i dalje jednako oduševljava i privlači. Kad sam prije 33 godine na scenu postavljao “Pjesme ljubavi i smrti”, u ansamblu su plesali uglavnom domaći plesači. Sada su se stvari promijenile – to su uglavnom stranci. Kod nas školovanje zanima mali broj ljudi, a i oni uglavnom odlaze u inozemstvo. Nije to trend samo u Zagrebu, nego i u drugim gradovima, no žao mi je vidjeti to, jer mislim da imamo dosta vrlo talentirane djece koja se mogu razviti u kvalitetne plesače – kaže Šparemblek, koji dodaje kako sustav još uvijek nije riješio situaciju s beneficiranim radnim stažom, koji gotovo posve onemogućava mladima da se zapošljavaju u kazalištu nakon završene baletne škole.
On je svjedok povijesti baleta – ne samo domaće, nego i svjetske. Kakva je zapravo pozicija našeg baleta?
– Odlična, jer je postao vrlo popularan i među mladima, što mi je jako drago. To je trend posvuda u svijetu, a pogotovo kod nas. Jako mi je drago da je biti u kazalištu, na baletu, postalo “in” – smatra Šparemblek.
SPLIT – U povodu predstojećeg Dana Hrvatskog narodnog kazališta Split u foyeru splitskog nacionalnog kazališta u petak su svečano dodijeljene nagrade HNK Split za umjetničko
Plesači diljem svijeta već tradicionalno, obilježavanju 29. travnja, Svjetski dan plesa. Dan je to kada je rođen jedan od najvećih reformatora plesa, Jeon Georges Noverre, pa je ta
ZAGREB – TREPS plesni susreti, 19 po redu, počinju u petak, 12. travnja u 19 sati u Centru za kulturu Trešnjevka. Članove ocjenjivačkog suda ove godine čine Ivana Bojanić, Ma
SPLIT – Od 1. siječnja vodstvo splitskog Baleta preuzet će ukrajinski plesač, koreograf i pedagog Denis Matvienko. Kako su izvijestili iz tog kazališta, riječ je o umjetniku
ZAGREB – Prije točno stotinu godina (17. lipnja 1924. godine), u Narodnom kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, nastao u suradnji skladatelja Krešimir
ZAGREB – Preminula je jedna od najvećih balerina zagrebačkog baleta Vesna Butorac-Blaće. Srednju baletnu školu završila je u Zagrebu 1959., a 1966–67. usavršavala se na Akade
Imao sam čast upoznati velikana našeg baleta.kako neznamo koristiti naše najveće umjetnike