Osječki Baletni ansambl veoma je poseban: u njemu plešu doktorice, psihologinje, profesorice, studentice… Plesačice svaki dan, uz svoje poslove, odvajaju nekoliko sati plešući balet u kazalištu. Neobičan aranžman vrlo nas je zainteresirao, pa smo jednog utorka posjetili skupinu samozatajnih balerina osječkog HNK kako bi saznali nešto malo više o njima.

 

U malom prostoru na zadnjem katu kazališta tako smo upoznali Mateju Božić (studenticu prava koja je u Osijek došla  iz Čakovca), Anu Blažanin (učiteljicu baleta iz Zagreba), Marianu Witovsky (psihologinju), Olesyu Martinjuk (studenticu plesa iz Ukrajine), Snježanu Horvat (profesoricu engleskog i njemačkog) te Nikolinu Bernvald (doktoricu). One čine skupinu balerina koje honorarno plešu već godinama, a uz njih ravnopravno pleše i mlađa skupina srednjoškolki: sestre blizanke Helena i Lucija Horvat, Tesa Ljubić i Andrea Alpeza.

 

Pod vodstvom baletana Vuka Ognjenovića skupina balerina sastavljena od profesorica, učiteljica, pravnica, psihologinja, srednjoškolki, svakog radnog dana u u kazalištu provede nekoliko sati vježbajući i pripremajući se za nadolazeće predstave.

 

 

Prizor s probe

 

Svaka od njih ima svoju priču o prvim baletnim koracima, kao i što ih je potaknulo da se uključe u balet.  Za neke je to bilo posve iznenada, kako nam je ispričala Ana Blažanin.

 

– Bila sam u školi kada se održavala audicija, a kako sam voljela ples prijavila sam se i nakon nekoliko krugova prošla sam audiciju te plešem još i danas – kaže Ana Blažann, inače učiteljica plesa iz Zagreba.

 

Za neke druge je to bila radoznalost ili su na balet došle na nagovor mame, koja je željela da stvore naviku lijepog držanja. Raspon godina u kojima se pojavio interes za plesom je različit: Mateja je svoje prve baletne korake napravila s četiri godine, dok je Vuk započeo tek sa šesnaest.

 

Bez obzira kada su započeli s baletom, entuzijazam i ljubav prema plesu uz svakodnevne obaveze ipak ih dovode na vježbanje. Iskreno su nam priznali da im nekad zna biti teško svaki dan dolaziti na probe, ali im je ipak to ugodno odmaranje od svakodnevnih obaveza. Kako za balet u Osijeku ne postoje financijska sredstva kojima bi se mogli financirati, Vuk je umjesto korepetitora koji će ih pratiti na probama donio glazbenu podlogu iz Boljšoj teatra. 

 

Osim što se svakodnevno viđaju na probama, skupina se druži i izvan HNK.  Kažu da su najveselija  druženja poslije premijera, no često znaju izaći navečer van.

 

– Znamo se naći na zajedničkim proslavama rođendana, također idemo ponekad skupa na bazen i slično. Provodimo dosta vremena zajedno i izvan dvorane, definitivno – kaže Mateja.

 

Dok sjedimo u dvorani nakon vježbi, prisjećaju se anegdota  s kojima su se susreli na pozornici. Prva koje se svi sjećaju je situacija u kojoj je Nikolina plesala polonezu u sklopu Baruna Trenka. Iza pozornice je vladala gužva, pa je plesačica je istrčala u lijepoj zelenoj krinolini i profesionalno pred publikom otplesala svoj dio. Tek na kraju su svi primjetili bijeli grudnjak koji se zakačio i ostao visjeti na haljini, a kojeg je publika čitavo vrijeme gledala i smijala se.  S druge strane Vuk je imao smiješan pad  plešući u  Prodanoj nevjesti.

 

– Predvodio sam  povorku i koncentrirao sam se na ples. Imao sam ogromnu trubu u rukama, pa nisam niti primjetio klupicu ispred sebe koju su zaboravili maknuti pri promjeni scene. Prelet preko klupice je bio takav da u prvi mah nisam baš bio siguran gdje se nalazim – kaže Vuk, smijući se.

 

 

Prizor iz predstave Prodana nevjesta

 

 Što se tiče održavanja vitke linije balerine kažu kako im to nije problem s obzirom na veliki broj obaveza koje imaju, treninge i ostalo nema potrebe za gladovanjem i držanjem dijeta.  O ozljedama, kao i drugi plesači, ne govore rado. Priznaju da ih je bilo: od sitnica, poput skoka na čavlić koji viri na sceni, preko ozlijeda koljena, prepona, prstiju… Ana je imala prekid od godinu i pol dana zbog teške ozljede i mislila je da se neće ni vratiti. No, na Vukov nagovor ipak se vratila, a sad osim plesa u kazalištu vodi i plesnu skupinu u vukovarskoj OŠ  Dragutin Tadijanović.

 

No, nisu samo ozljede prepreka. Nikolinine obveze u Kliničkoj bolnici Osijek znaju je udaljiti na neko vrijeme od kazališnih dasaka, a Mariana je nedavno počela raditi u struci i postaje joj sve teže uskladiti posao i balet.

 

– Uskladiti obveze u školi i pripreme sa svakodnevnim treninzima u kazalištu nije lako. Ovisi o tome koliko posla imam: ima dana dana kad je stvarno teško, kad sam zatrpana obvezama. No, sve se ipak stiže. Vuk nas povezuje i potiče da ne odustanemo, jer je na kraju svih napornih proba veliko zadovoljstvo dobro otplesati predstavu – kaže Snježana.

 

Unatoč ljubavi prema baletu koju gaje plesači i publika, u Osijeku nema dovoljno novca za baletne predstave. Poslijednji balet kojeg su plesali bio je Petar Pan, što je bila jedna od najposjećenijih predstava u gradu. No, baletna skupina uglavnom nastupa u plesnim točkama u sklopu Opere. 

        

         – Jedna od lijepih stvari kojima smo se uvijek veselili bila su gostovanja, no prorijedila su se upravo zbog nedostatka sredstava. Zaista nam nedostaju, jer nam je uvijek bilo zabavno. Ali ipak svi jasno vidimo najveći nedostatak: ne postoji baletna škola koja bi školovala nove balerine, a isto tako i baletane – kažu plesači.

 

Iako situacija nije dobra, prije nekoliko mjeseci baletna je skupina dobila donaciju iz Amerike u vrijednosti oko 300 tisuća kuna: 200-tinjak špica, kostima i drugih plesnih dodataka.  Zahvaljujući toj donaciji u skoroj budućnosti osječki HNK bi mogao dobiti baletnu premijeru koja se dugo očekuje. Što će nam to Vuk i balerine pripremiti s nestrpljenjem ćemo očekivati.