Natalija Miljević, mlada balerina iz Beograda, ove će godine nastupiti na poznatom baletnom natjecanju Prix de Lausanne. Natalija nešto duže od dvije godine živi u Zurichu, gdje se školuje. S njom smo pričali o počecima njenog baletnog puta, što nosi u torbi kad ide na balet i što će plesati na natjecanju.

Kako si odlučila nastupiti u Lausanne?

Prijavila me moja škola. Jako sam uzbuđena, jer je velika čast proći selekciju i uopće dobiti priliku zaplesati u Lausanni. Svi znamo koliko je to natjecanje slavno, koliko talentiranih plesača iz svih zemalja svijeta dolazi na njega. Plesat ću klasičnu varijaciju, a to će biti solo Dulcineje iz Don Quijotea, te modernu varijaciju. Tu sam odabrala ples na Bach suite 2, a trenutno dosta radim na pripremama za samo natjecanje.

Kako si odlučila plesati balet?

Sasvim slučajno. U ranim razredima osnovne škole sam bila članica jedne Show dance grupe, koja se zvala B-dancer. Treninge smo imali u ulaznom holu moje osnovne škole, imali smo dosta loše uvjete za rad, ali zato jednu veoma ambicioznu i jako posvećenu nastavnicu tjelesnog odgoja, Miru Daničić, koja je bila u mirovini, ali je s nama vježbala cijeli dan. Osvajali smo prva mjesta s našim grupnim koreografijama, duetnim i solo točkama na raznim državnim i svjetskim natjecanjima….

Ali…

Uvjeti za vježbanje su zaista bili jako loši. Osim toga, putovanja na natjecanja, kao i same kostime, smo sami plaćali. Činilo mi se da to baš i nema nekog smisla. Moja mama je u jednom trenutku odlučila da će me upisati u državnu baletnu školu Lujo Davičo. Željela je da i dalje imam redovne fizičke aktivnosti  Ne mogu reći da sam zapravo znala bilo što o baletu u trenutku kad sam krenula u školu.

Kako je izgledao tvoj prijemni?

Na njega sam otišla potpuno nepripremljena. Bila sam uplašena kada sam vidjela da je većina ostalih djevojčica išla u pred – pripremni razred i da su već bile upućene u osnove baleta, o kome ja tada nisam znala baš ništa. Poslije dugog premišljanja, a da ne zaboravim tada sam imala devet godina, posljednja sam ušla u učionicu gdje je bila audicija. Odradila sam sve što su tražili od mene i izašla. Nevjerojatno je to koliko sam strašno željela biti primljena. Iduća dva ili tri dana, ne sjećam se više, s nestrpljenjem sam očekivala rezultate. Bila sam jako sretna kad su mi javili da sam prošla.

Natalija na sceni, foto: privatni album

A kako se nastavilo?

U baletnu školu sam krenula u 4. razredu osnovne škole, što znači da sam od tada pohađala dvije škole paralelno. Bila je to s jedne strane Osnovnu baletska škola Lujo Davičo i redovna Osnovnu školu Djura Daničić. Odmah sam zavoljela balet. Iako su prve godine bile, kad sad pogledam , možda bile malo monotone, meni je konstantno ponavljanje vježbi uz muziku nevjerojatno prijalo. Pošto sam prirodno veoma izdržljiva nisu mi bile teške i nisam se mnogo umarala. Mjeseci i godine rada učinile su svoje, posvećenost mojih nastavnica, a pogotovo nastavnice Ule Uskoković s kojom sam provela najviše vremena, doprinijelo je tome da zaista napredujem što se baletne tehnike tiče. Pošto sam bila stidljiva po prirodi, scensko izvođenje je tražilo malo više napora od mene, ali sam uz puno volje, ljubavi i podrške počela da osvajam prva mjesta na školskim i republičkim natjecanjima.

Što si učinila nakon završetka osnovne škole?

Po završetku osnovne sam upisala u srednju školu, koja radi u sklopu iste škole, Luja Daviča. Uz to sam tražila još neki način da više vježbam, pa sam se obratila Milici Bezmarević. Ona je pedagoginja Narodnog pozorišta u Beogradu, koja i inače daje satove baleta učenicima škole. Ona je divna, humana, izuzetna nastavnica i mnogo učinila za mene i moj napredak.

Zajedno ste odlučile da ideš na Tanzolymp?

Da. Bila sam u prvom razredu srednje škole i u priči smo došle do zaključka da bi bilo dobro da se prijavim na natjecanje Tanzolymp u Berlinu. Moja baletna škola je povremeno vodila svoje učenike na to natjecanje, ali pošto te godine ovo nisu imali u planu, za Berlin sam krenula s pripremama s nastavnicom Milicom. Prijavila sam se video snimkom koji smo poslale , ali kada sam dobila potvrdan odgovor da sam prošla na natjecanje, kao i iznos koji trebam uplatiti za smještaj i ostale troškove, bez puta, shvatila sam da je to za moju obitelj i mene u stvari nemoguća misija.

Pas de deux, foto: privatni album

Ali nisi odustala…

Ja bih odustala, ali okolnosti su se sretno složile. Obavijestila sam voditelje natjecanja da zbog financijskih poteškoća neću moć sudjelovati. Odmah su mi poslali e-mail, u kojem su me pitali bi li došla ako mi oni nađu sponzora. Naravno, odgovorila sam potvrdno. Ubrzo sam dobila upute gdje i kada da dođem, kao i obavijest da su mi platili sve troškove, osim puta, i da dođem. Za natjecanjem me spremala Milica Bezmarević. Puno ljubavi, volje i strpljenja je, eto, ipak urodilo plodom. Na natjecanju sam dobila specijalnu nagradu, odnosno, ponudu za stipendirano školovanje u nekoliko europskih i jedne kanadske škole. Poslije konzultacije s nastavnicom Milicom odlučila sam se za Tanz Akademie Zurich u Švicarskoj, jer je slovila kao školu u usponu, s jako dobrim nastavnim kadrom i izuzetno dobrim uvjetima za život i školovanje.

Preselila si se u Zurich?

Da, bilo je to 2014. godine. U Tanz Akademie sam nastavila s napretkom, pod budnim okom direktorice i nastavnice Steffi Scherzer te direktora Olivera Matza. Sudjelovala sam na nekoliko natjecanja u inozemstvu, tako da sam prošle godine u organizaciji škole iz Zuricha, ponovo otišla u takmičenje Tanzolymp u Berlinu i osvojila specijalnu nagradu, ovog puta stipendirano učešće na Summer Ballet Intensive ABT u New Yorku i dodatnu nagradu za troškove boravka. Tamo sam i bila prošlog leta. To je jedno bilo jedno predivno iskustvo, puno sam naučila

Kakav ti je režim prehrane?

Natalija na sceni, foto: privatni album

Možda je rano da te takvo što pitam, ali kakvi su ti planovi za budućnost?

Nisam još sasvim sigurna. Nakon što završi natjecanje u Lausanne, donijet ću odluku gdje nastaviti svoju plesnu karijeru. Recimo da bih jako voljela plesati u American Ballet Theatre, ali to je zasada samo ideja. Vidjet ću kamo će me natjecanje odvesti.