U travnju će u kina diljem SAD-a doći film o Rudolfu Nurejevu. Riječ je o filmu “The White Crow”, kojeg je u Rijeci, Parizu i Sankt Peterburgu snimio britanski glumac Ralph Fiennes. Naša suradnica Marina Koprivnikar bila je jedna od onih koja je glumila u filmu kada se snimao u Rijeci i prisjetila se kako se prijavila za statiranje u filmu iako nije znala što bi sveukupno deset plesača, koliko se tražilo, uopće trebali raditi u filmu.

 

 

– Onda se dogodio taj ključni trenutak kada nas je nekoliko dana prije snimanja, na probi kostima Ralph Fiennes srdačno pozdravio na izvrsnom hrvatskom: „Dobar dan“. Da, Voldemort iz Harry Pottera, Christopher Marshall iz „Dogodilo se na Manhattanu“, Count Laszlo de Almásy iz „Engleski pacijent“… Time nam je dao do znanja da mu je drago što ima priliku snimati film o jednom od najboljih baletana svih vremena Rudolfu Nurejevu i to upravo u riječkom kazalištu. Na kraju krajeva, manje je poznato da je orkestar riječkog Kazališta pratio Rudolfa Nurejeva i Bostonski balet na njihovoj talijanskoj turneji s baletom “Labuđe jezero” 1983. godine – priča Marina Koprivnikar.

 

 

Film se u rijeci snimao u rujnu 2017. godine, a plesači nisu znali baš ništa o tome što ih čeka. Najavljeno im je samo da za taj dan ne planiraju baš ništa drugo, jer snimanje može trajati cijeli dan. Shvatili su da je to točno čim su im počeli šminkati, plesati um pletenice, stavljati tijare…

 

 

– Make up je bio vrlo neutralan, usudila bih se reći vrlo prirodan. Tek malo pudera, čak bez maskare, jer smo tumačili uloge dama i gospode u renesansnim, pompoznim i bogatim kostimima. Nakon prostorije za uljepšavanje, uputili smo se u kostimografiju, gdje su nas ljubazno dočekale francuske kostimografkinje, koje su nam pomogle obući te vrlo slojevite kostime s podsuknjama, haljinama, prslucima… Onda je preostalo ništa drugo nego čekanje da nas pozovu na set za snimanje filma, gdje će nam se reći što moramo točno raditi. Oko podne su nas pozvali na pozornicu, gdje su svakoga od nas smjestili na određenu poziciju, gdje smo trebali stajati, sjediti – prisjeća se Marina.

 

Marina Koprivnikar

 

 

Dodaje kako je njihova uloga bila vrlo statična, bez ijednog plesnog pokreta. Na njima je bilo samo da budu lijepi i da gledaju mladog Nurejeva (Olega Ivenka) kako pleše sa svojom baletnom partnericom pas de deux. Iako možda djeluje lako, sjeća se Marina, uopće to nije bilo. Sjediti nepomično tri sata u komadu, uz prethodna isprobavanja i zagrijavanja balerine i baletana, rezove redatelja, ozljede balerine i baletana, ponavljanja snimanja, uletavanje njihovih stand in-ova, pa još malo ponavljanja snimanja scena ali iz jednog, drugog, trećeg, dvadesetčetvrtog puta nije lak posao. 

 

– Uz pauzu za ručak od sat vremena, snimanje te iste baletne scene se oduljilo do 17 sati. Kad je bilo sve gotovo, gospodin Fiennes nam je svima od srca zahvalio na hrvatskom jeziku, čime je pokazao da je vrlo profesionalan čovjek. Također, svidjelo mi se kod njega što je vrlo jednostavan, drag, ali i ozbiljan u poslu. Nije nimalo bahat ni umišljen, te osim što nas je svih srdačno pozdravio, imala sam čast proći kroz vrata kazališnog hodnika, koja mi je on držao! Iako je snimanje bilo pomalo naporno, definitivno je odlično iskustvo, koje bih ponovila – kaže Marina i dodaje kako ne pamti kad se zadnji put snimao baletni film ovakvog tipa. Ovaj film osim što je biografskog karaktera, on je i ekranizacija knjige Julie Kavanagh „Rudolf Nureyev: The Life“.