BERLIN – Na baletni tečaj u Berlinu, koji se odvijao tijekom dva vikenda kolovoza, otišla sam s velikim očekivanjima. Kako i ne bih, kad su predavači bili solisti Dresden Balleta: Ukrajinac Oleg Klimyuk i Francuz Fabien Voranger. Ne mogu reći što me više oduševilo – prostori u kojima smo plesali, profesori ili način na koji smo radili.
Krenimo redom: plesalo se u prostorima Državne baletne škole u Berlinu. Sve je novo: dvorane su velike, uredne, prostor je zaista prekrasan i vrlo inspirativan..
Radionica se održavala u čast Williamu Forsytheu i zato smo radili velik dio njegovih koreografija. Dosta se radilo u tehnici improvizacije, jer se njegovi baleti često temelje upravo na tome. Mene je posebno me oduševila ženska uloga iz baleta In the middle something elevated. Najpoznatija interpretkinja te uloge je zadnja prima ballerina assoluta, Sylvie Guillem, iz čega je jasno zašto je toliko uzbudljivo plesati takav komad.
S nama je radila Laura Graham, dugogodišnja plesačica i pomoćnica velikog koreografa, koja nam je prenijela zanimljiva iskustva. Tehniku improvizacije predavala nam je Ana Catalina Roman, koja postavlja Forsytheove balete diljem svijeta. Satove klasičnog baleta s nama su radili direktor dresdenskog baleta Eron Watkin i balet majstor Rebecca Gladstone.
Maja u Berlinu, izvor: privatni album
Zadnji dan radionice surađivali smo s najboljim svjetskim koreografom mlade generacije Davidom Dawsonom. On je bio solist Royal Balleta i English National Balleta, a posebno me se dojmio njegov način rada. Naime, na početku sata smo se poredali u dva reda – s jedne strane dvorane muškarci, s druge žene. Potom je odredio da su parovi oni plesači koji su stajali jedno nasuprot drugome. Trebali smo za vrijeme tog sata, s partnerom kojeg prvi put u životu vidimo, osmisliti koreografiju. To je teško, jer s novim partnerom ne znaš kako mu tijelo reagira i moraš pažljivo osluškivati da bi pronašao zajednički ritam. Dawson od nas nije tražio akademsku čistoću pokreta, nije ga zanimala uniformiranost. On je zapravo tražio kompletnog umjetnika. Bilo je briljantnih tehničara sa mnom u grupi, no on je najboljima izdvojio one koji su imali emocije i uspješno ih prenijeli na ostatak grupe. Moj partner i ja plesali smo zadnji i bili smo jako sretni kad nas je Dawson pohvalio.
Svaki smo dan radili od devet ujutro do sedam navečer, tako da sam imala priliku bolje upoznati polaznike moje C grupe, sastavljene od profesionalnih plesača. Sam Berlin je prekrasan grad, a bila sam smještena u hostelu koji se nalazi istočnom dijelu grada, nedaleko od akademije. Zbog toga sam imala priliku vidjeti razlike između istočnog i zapadnog dijela grada, koje se jasno vide čak i dvadeset godina nakon rušenja Berlinskog zida.
