Tišina mog šuma

Autor: //Datum objave: 22.11.2010.

ZAGREB – Neobičan početak večerašnjeg baleta sam po sebi bio je obećavajući: spušten zastor i uključena svjetla publici su dali do znanja da predstava još nije počela. Zbunjena publika zagledala se u ženu koja se iz gledališta došetala na pozornicu i mirno zastala.

 

Par trenutaka trebalo je zagrebačkoj klasičarskoj publici da shvati da se plesači u ovom baletu ne nalaze samo iza zastora, nego posvuda: išuljavaju se iz lože pokraj pozornice, penju iz publike, ignoriraju zastor i sjede na rubu lože, gledajući balet gotovo kao da su publika.

 

Nastavak je bio podjednako neobičan: Mihaela Devald i Milka Hribar Bartolović ispuštale su zvukove nalik riječima, Ksenija Krutova grčila se kao u agoniji, a koreografija je bila toliko brza i zahtijevna da se nakon pojedinih točaka vidjelo kako plesači nastoje doći do daha. U baletu čujete i Cesaričeve pjesme koje pjevaju Mary Crnković Pilas i Sandra Tribuson i postajete svjesni da ne postoje ni riječi ni pokreti – da je sve to samo različiti izričaj iste stvari. Mnogo toga vam, dok Dragan Despot čita stihove Dobriše Cesarića, prolazi kroz glavu. Vidite strast, bol, smrt, život i osjećate trnce dok plesači svojim tijelima oblikuju pročitane stihove.

 

Ovaj spoj klasike i modernog pristupa inspiriran je poezijom Dobriše Cesarića. Leo Mujić u njegovim je stihovima pronašao, kako sam kaže, “veliko bogatstvo motiva koji sami od sebe stvaraju slike koje je lako predočiti u pokretu”, odlučivši kao glazbeni predložak koristiti glazbu Mozarta, Vitalija, Debussya, Schuberta i mlade hrvatske skladateljice Anite Andreis. Šest je pjesama korišteno u baletu i prema nekim njihovim stihovima rađene su slike: Kronos, Bdim u jednoj višoj javi, Na prijestolju od uspomena, Sve ulice nas vrijeđaju uvijek istim licima, Pjesma mrtvog pjesnika, Sjedim u travi, al ne sjedim sam, Ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime!, Šuptanjem lišća i šapatom kiše, I krik moj luta, luta, luta te Od zapaljenih zvijezda svečan.

 

Sastavni dio predstave su svečani zastori HNK Zagreb: Djed, unuk i vila, Hrvatski preporod, A.D. 1573 i Četiri godišnja doba. Plesači ih koriste na osebujan način: podižu ih i spuštaju, kotrljaju se ispod njih ili ih koriste kako bi se odvojili od ostalih plesača.

 

Treba istaknuti dobar kostimografski rad Thomasa Mike, koji je ujedno i scenograf. Od plesača bi doista bilo nezahvalno izdvojiti bilo koga. Večeras je svaki od njih bio zaista jako dobar i u sat vremena, koliko je balet trajao, prenijeli su nam stihove našeg velikog pjesnika na osebujan način.

 

Najnovije iz kategorije "Predstave":

Diptih McGregora i Volpinija

ZAGREB – Baletni diptih dvojice umjetnika, Wayna McGregora i Massimiliana Volpinija premijerno će se predstaviti publici večeras, 15. ožujka, sjedinivši dvojicu koreografa ko

Novi naslov u HNK

SPLIT – Laurencia, balet u dva čina koreografa Vakhtanga Čabukianija na glazbu Aleksandra Kreina, premijerno će izvesti Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split u petak 22. o

Balet za djecu

RIJEKA – Kroz plesni pokret će uskoro na pozornici riječkog HNK Ivana pl. Zajca oživjeti bezvremenski lutak Pinocchio i to kao balet za djecu čiju koreografiju, koncept i dra

Najnovije vijesti na portalu:

HNK nagradio najbolju balerinu

SPLIT – U povodu predstojećeg Dana Hrvatskog narodnog kazališta Split u foyeru splitskog nacionalnog kazališta u petak su svečano dodijeljene nagrade HNK Split za umjetničko

Sretan dan plesa!

Plesači diljem svijeta već tradicionalno, obilježavanju 29. travnja, Svjetski dan plesa. Dan je to kada je rođen jedan od najvećih reformatora plesa, Jeon Georges Noverre, pa je ta

Balet na glazbu vesterna i Metallice

RIJEKA – GRAND FINALE: The Turtle and the Phone Booth novi je naslov kojeg je Nadav Zelner osmislio za riječki Balet. Njegova će koreografija biti otplesana 16. travnja. Jeda