SPLIT – Ono što je humanizam u srednjem vijeku, to je ova naša 2013. godina za balet HNK. Sa sigurnošću mogu reći da je u kazalište ponovno ušao duh Ane Roje i uskrsnuo donedavno zapostavljeni balet te u plesačima probudio onu potrebu da iz svoga tijela i duha izvuku ono najbolje.
Koncert povodom Svjetskog dana plesa otvorila je Anastasija Jankovska, glumica Hrvatskog narodnog kazališta. Svojom lijepom pojavom uvela nas je u baletni koncert, pročitavši svjetske poruke za dan plesa koje su mnoge od nas potakle da se uistinu prisjetimo zašto toliko volimo ples.
Prva točka na repertoaru bio je II. čin iz Labuđeg jezera. Šećer na početku, kako bi mnogi rekli, zaista je u isto vrijeme očarao i raznježio publiku. Naša prelijepa Iryna Chaban i ovoga je puta dokazala kako ona zaista ima u sebi tu „labuđu stranu“, a svojim je fluidnim pokretima, mekim pozicijama ruku i divnim balansom ostavljala bez daha.
Njen Princ Remus Dimache bio je također veoma precizan, ritmičan i usklađen s Iryninim pokretima Remusovi pokreti bili su također meki i nježni, u skladu s ulogom princa Siegfrieda. Posebno su se istaknule i četiri mlade labudice, koje su ovaj put bile vrlo usklađene i mnogo preciznije, ali i pas de trois, koji je bio jako dobro koreografiran i izveden.
Nakon Labuđeg jezera, na pozornicu su dolepršali Elena Nikolaeva i Shunsuke Amma, koji kao da su tog časa došli iz Venecije. Njihov Karneval bio je veoma zahtjevan, koreografski težak, ali u principu dosta dobro izveden. Elenina varijacija i Shunsukovi vrhunski skokovi zaslužili su svaki uzvik pohvale i glasni pljesak.
Istaknula bih i Mateu Milas koja je zaista na ponos hrvatskom baletu kao jedna od najboljih domaćih plesačica. U Napoli je tako vedro, meko, ali tehnički sasvim precizno (bez ijedne pogreške) otplesala svoj dio. Ipak, posebno je do izražaja došao njen izvrsni kontakt s publikom i iskreni osmijeh.
Potom je uslijedio Balanchineov Pas de deux. Bila je to zaista najbolja točka cijeloga koncerta. Ieva Karpilovska i Mihai Mezei zaista su osjetili Balanchinov karakter, unijeli sebe u njega i vrhunski interpretirali nježnost baletne metode Georgea Balanchina. U codi je možda nedostajalo malo preciznosti u fouettesima, no takve je sitnice zasjenila ljepota ostatka izvedbe.
Od preostalih točaka svakako treba istaknuti Orfeja i Euridiku, koju su Lav Šapošnikov i Elena Nikolaeva otplesali savršeno i sve nas ostavili bez daha. Vjerojatno ne postoji uloga koja je Eleni bolje pristajala od ove, jer se odlično snalazila s tom mješavinom klasike i modernoga, izvrsno koristeći i veliki bijeli veo.
Večer je zatvorila zvijezda kazališta Yulia Pivotskaja plešući Raymondu. Točka je bila veoma duga, ali su dijelovi u kojima je sudjelovao cijeli ansambl bili uistinu usklađeni. Tu se vidio napredak od prošle godine, kada smo u ovoj izvedbi vidjeli mnoge članove ansambla kako kasne ili žure.
Pivotskaja je varijaciju Raymonde otplesala energično, ali opet nježno. U njoj je uistinu bilo nešto posebno, nešto što samo Yulia može unijeti.
Muški dio ansambla svoj je posao odradio također veoma dobro, dok je Artjom Žusov svojim preciznim pokretima i spretnom tehnikom ipak dominirao.
Nakon dugo vremena teško je kritizirati neku točku ili negativno komentirati nekog plesača, jer je svaka izvedba uistinu bila veoma dobra, o čemu je svjedočilo i dupkom puno kazalište. Čini se da, na sreću nas ljubitelja baletne umjetnosti, njegova popularnost uistinu raste, te se nadamo kako je ovaj izvrsni koncert samo prva stepenica uspona koji će doživjeti ne samo splitski, već i kompletni hrvatski balet.
