Sretan Dan plesa!

Autor: //Datum objave: 29.04.2015.

Danas se obilježava Međunarodni dan plesa, koji se slavi od 1982. godine.  Povodom toga, odabrani plesači upućuju poruke – kako plesnoj zajednici, tako i svima koji vole ples. Ovogodišnju međunarodnu poruku poslao je španjolski plesač Israel Galván, dok domaću potpisuje suvremeni plesač Branko Banković.

 

Poruke vam donosimo u cijelosti. Želimo vam sretan Dan plesa i – plešite.

 

 

Israel Galván, plesač flamenca i koreograf

 

–  Israel Galván Carmen Amaya, Valeska Gert, Suzushi Hanayagi, Michael Jackson… jedinstveni ples. Ne bih mogao dešifrirati njihove plesne stilove … Vidim ih kao turbine koje proizvode energiju što me navodi da pomislim na važnost koreografije energije onoga koji pleše. Naravno da koreografija nije važna, nego upravo ta energija, vihor koji ona stvara. Zamišljam Teslinu zavojnicu koja nas sve privlači te odašilje zraku koja liječi i dovodi do preobražaja u tijelima: Pina Bausch kao bogomoljka, Raimund Hoghe pretvoren u skarabeja, Vicente Escudero u kukca paličnjaka pa čak i Bruce Lee u stonogu.

 

 

Prvi duet plesao sam sa svojom majkom, kada je bila u sedmom mjesecu trudnoće. Može se činiti da je to pretjerivanje. Iako gotovo uvijek plešem sam, zamišljam da me prate duhovi koji me tjeraju da napustim svoju ulogu “plesača usamljenosti”. Možda je Didi-Huberman želio reći: soleares pjesama. Kad sam bio mali, nisam volio plesati, ali mi je to bilo nešto prirodno i lako. Gotovo nagonski. S vremenom sam shvatio da ples liječi, da na mene ima gotovo ljekovit učinak. Pomogao mi je da ne budem toliko povučem i da se otvorim prema drugim ljudima.

 

 

Vidio sam sliku jednog dječaka koji je bolovao od ebole i izliječio se putem plesa. Znam da je to praznovjerje, ali bi li to bilo moguće? Kasnije se ples pretvorio u opsesiju u kojoj provodim sate i koja me tjera da plešem čak i kada stojim mirno, nepomično, te se tako odvajam od stvarnosti. Ne znam je li to dobro, loše ili potrebno, ali…tako je. Moja kći Milena, kada mirno sjedim na kauču, misleći o svojim stvarima, sa vlastitim žamorom u glavi, kaže mi: tata, nemoj plesati. Ali ja vidim ljude kako se kreću dok hodaju po ulici, dok zovu taksi, i dok se kreću na različite načine, raznim stilovima i deformacijama… Svi oni plešu! Nisu toga svjesni, ali svi plešu! Poželio bih im viknuti: ima ljudi koji to još uvijek ne znaju! Svi plešemo! Oni koji ne plešu, nemaju sreće, mrtvi su, ne osjećaju niti trpe!

 

 

Sviđa mi se riječ fuzija. Ne kao riječ koja se koristi u marketingu, konfuzija radi prodaje određenog stila ili marke. Bolje rečeno, fizija, atomska smjesa: koktel od nogu Juana Belmontea čvrsto na zemlji, zrakastih ruku Isadore Duncan i drhtureće sredine trbuha Jeffa Cohena iz Gooniesa. I od svih tih sastojaka napraviti ugodno i jako piće, da bude ukusno ili gorko ili da te udari u glavu. I naša je tradicija također ta smjesa, potječemo od koktela, a pravovjernici žele sakriti njezinu tajnu formulu. Ali ne, rase, vjere i politička uvjerenja, sve se miješa, svi mogu plesati zajedno. Možda ne držeći se za ruke, ali da jedni pored drugih.

 

 

Jedna stara kineska poslovica kaže: lepet leptirovih krila može se čuti na drugom kraju svijeta. Kada jedna muha poleti u Japanu, tajfun pogodi vode Kariba. Pedro G Romero, nakon iscrpljujućeg sevillanas plesa, kaže: onog istog dana kada je pala bomba na Hiroshimu, Nižinski je ponovio svoj veliki skok u jednoj šumi u Austriji. A ja dalje zamišljam: udarac bičem Saviona Glovera tjera Mihaila Barišnjikova da napravi okret. U tom trenutku, Kazuo Ono mirno stoji i proizvede određeni elektricitet kod Maríe Muñoz koja misli na Vonrada Veidta te natjera da Akram Khan izazove potres u svojoj garderobi: miču se njegove zvečke i pod se oboji umornim kapima njegovog znoja. Želio bih posvetiti ovaj Međunarodni dan plesa i ove riječi svima na svijetu koji plešu upravo u ovom trenutku. Ali, dopustite mi jednu šalu i jednu želju: plesačice, glazbenici, producenti, kritičari, programski ravnatelji, zatvorimo slavlje, zaplešimo zajedno, kao što je to činio Béjart, zaplešimo sa stilom zaplešimo Ravelov Bolero, otplešimo ga zajedno.

 

 

Branko Banković, samostalni umjetnik

 

– Ples je drevna i uzvišena umjetnost koja ne poznaje granice, emotivna i imaginativna, čini nas slobodnima. Ples govori univerzalnim jezikom. Plesačevo tijelo ulazi u dijalog s gledateljem, stvara svijet zajedničkih preokupacija, žudnji, mijenja prag osjetilnosti. Svjedoci smo vremena u kojemu je osjećaj ljudske solidarnosti izgubljen te postaje sve više stranim.

 

 

Kako ples dopušta biti izvan paradigme u kojoj živimo, imamo tu privilegiju plesom bez izgovorene riječi, govoriti snažnije od svih. Zato, kako kaže i Pina Bausch: MORAMO PLESATI.

Najnovije iz kategorije "Novosti":

HNK nagradio najbolju balerinu

SPLIT – U povodu predstojećeg Dana Hrvatskog narodnog kazališta Split u foyeru splitskog nacionalnog kazališta u petak su svečano dodijeljene nagrade HNK Split za umjetničko

Sretan dan plesa!

Plesači diljem svijeta već tradicionalno, obilježavanju 29. travnja, Svjetski dan plesa. Dan je to kada je rođen jedan od najvećih reformatora plesa, Jeon Georges Noverre, pa je ta

Počinje TREPS!

ZAGREB – TREPS plesni susreti, 19 po redu, počinju u petak, 12. travnja u 19 sati u Centru za kulturu Trešnjevka. Članove ocjenjivačkog suda ove godine čine Ivana Bojanić, Ma

Najnovije vijesti na portalu:

Počinje prodaja karata za Orašara

SPLIT – Hrvatsko narodno kazalište Split najavljuje početak pretprodaje ulaznica za najpopularniji balet svih vremena, Orašar. Planirano je ukupno 16 izvedbi u studenome i pr

HNK osnovao Baletni studio

ZAGREB – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu predstavilo je novi korak u osnaživanju domaćega plesnog kadra, osnutak Baletnog studija koji učenicima baletne škole omogu

Umjetičko-znanstveni skup posvećen Licitarskom

ZAGREB – Prije točno stotinu godina (17. lipnja 1924. godine), u Narodnome kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, nastao u suradnji skladatelja Krešimira Ba