ZAGREB -Sedam kraćih koreografija plesača članova Baleta zagrebačkog HNK premijerno je izvedeno na večerašnjem Koreolabosu. Ovogodišnji “laboratorij koreografije”, kojeg potpisuju Barbara Novković Novak, Sven Copony, Natalia Horsnell, Ksenija Krutova, Sabina Feichter, Daniil Yastrebov, Danijela Zobunđija i Pavla Mikolavčić, iznjedrio je nekoliko zanimljivih modernih uradaka.

Tako je Barbara Novković Novak, na glazbu Ivice

i Tomislava Novaka, postavila kratki duet No. 7, kojeg izvode Atina Tanović i Edgar Castillo. U prvom dijelu koreografije dominatnija je uloga muškog plesača, koja kao da rađena upravo za izvrsnog Castilla, dok u drugome dominira žena. Njihov ples, najprije hladan a potom strastven, završava zamjenom mjesta – žena dolazi na mjesto muškarca, a on na njezino. Zamjena uloga kao da poručuje da svaka cjelina završava, ali da o akterima ovisi na koji način.

Procedura, koju je na glazbu Adama Hursta postavio Sven Copony, donijela je sliku ljudskog društva. Maja Babac, Melitine Marie, Miruna Miciu, Robert Bruist, Sven Copony i Kristian Manev neobičnim su plesnim pokretima potaknuli pitanje je li se čovječanstvo imalo promijenilo od svojih početaka? Glad za znanjem i besmrtnošću još su uvijek jako prisutni, a nada kao da više nije dovoljna da bi se suprostavili teškom teretu civilizacije.

Duhovita koregrafija pod nazivom Untitled djelo je Natalie Horsnell, koja je na glazbu Mouse on the mile i La Noyee sama izvela duhovitu priču o stvarima u životu u koje se ne bismo smjeli upuštati. Pokretač radnje je velika tabla čokolade pokraj koje piše “Do not eat”, a to plesačicu mami,

te na sve načine pokušava doći do nje. Da čar zabranjenog pojačava želju, a potom i zadovoljstvo, pokazuje nam njen velik osmijeh kada doista pojede čokoladu. Publiku je svojom glumom oduševila i nasmijala, a plesački je bila također jako dobra.

Feemale Touch osmislila je Ksenija Krutova na glazbu Geogea Baldovina, a u koreografiranju joj je asistirao Benjamin Duran. Krutova je jednostavno opisala svoje djelo: “Svaka je žena jedinstvena i savršena. Poput sjemenke, u sebi nosi sve što joj je potrebno. Ostvari li svoje skrivene potencijale, postat će carica. Snaga žene rađa se u dubini, ona je divlja i tajanstvena, uživa u moći svoje čarolije i rođena je slobodna.” Koreografija, u kojoj osim Krutove plešu Pavla Mikolavčić i Simona Unterajter, pokazuje snagu žene i slavi njenu slobodu.

Sabrina Feichter i Daniil Yastrebov osmislili su Beetwen us na glazbu L’ Amor et la Violence. Priča o odnosu između dvoje ljudi, ispričana na topao način, obradovala je one željne nešto klasičnijeg izraza. Isto je i s koreografijom Drž’te lopova Danijele Zobunđije, koju izvode Maja Babac i Siniša Bosnar. Duhovita radnja, u kojoj je lopov zateknut na djelu i sukobljava se s osobom koju je okrao, zanimljivo je prekinuta filmom u kojem vidimo svoje plesača koji se u nekakvom scenskom međubrostoru također sukobljavaju plesom, a na kraju tog malog filma oni se opet pojavljuju na pozornici.

Zadnja prikazana, koreografija Handle with care, koju je postavila Pavla Mikolavčić na glazbu Beethovenova Klavirskog koncerta br. 5 u Es-duru, oduševila je publiku. Natalia Horsnell, Dunja Novković, Atina Tanović, Robert Bruist, Edgar Castillo i Roger Newes donijeli su najviše elemenata klasike na pozornicu i pritom publici omogućili ono što je Pavla Mikolavčić željela ovom koreografijom.

– U današnje vrijeme ljudi su napeti i pod stresom. Zaboravili su opustiti se i s pažnjom odnositi se prema sebi i drugima. Uživajmo u glazbi i prepustimo se – rekla je autorica.

Ovogodišnji Koreolabos doista jest za svaku pohvalu: donio je brojna nova kretanja u HNK i pokazao nam plesače u nekim sasvim novim ulogama. Plesačko tijelo zaista je bilo vrhunsko, što oduševljava. No, niti jedna koreografija nije na pozornicu donijela klasični balet. Čini se nevjerojatnim, no nijedan plesač upravo te tehnike nije, u trenutku kad je imao potpunu slobodu da odabire pokret kojim će se najbolje izraziti, odabrao klasični balet. Večerašnji je Koreolabos za svaku pohvalu, no nameće se pitanje: ako se plesači klasike ne mogu tom istom klasikom izaziti, nije li ona na neki način mrtva? Ako klasični balet postoji samo u starim koreografijama i više se ne koristi, nije li njegovo vrijeme zauvijek prošlo?