SAN JOSE – Silicon Valley Ballet (SVB) zatvorio je krajem prošlog mjeseca svoja vrata na veće ili manje iznenađenja svih baletnih poznavaoca (ili pak samo ljubitelja), te oko tridesetak plesača i još toliko drugih zaposlenika. Iznenađenje gašenja odgojne plesne ustanove mnogih zvijezda samog SVB-a, ali i pompoznog American Ballet Theatrea (ABT), tim je manje ukoliko uzmemo u obzir financijske nepogodnosti kojima se kompanija već duže vrijeme hrvala.

 

 

Sama povijest SVB-a povezana je upravo s financijskom borbom koja je pravi primjer da dobivena bitka ne mora značiti ujedno i dobiveni rat, no nadajmo se i obrnuto. Povijest Silicon Valley Balleta doseže svoje početke do 1986. godine i stvaralačko-organizacijske ideje umjetničkog direktora Dennisa Nahata koji je zajedno s Cleveland Balletom s deset godina staža rada i postojanja osnovao novu simbiozu na dvije adrese pod imenom San Jose Cleveland Ballet.

 

 

Ta simbioza je 2000.godine prestala postojati te je Nahat odlučio prebaciti čitavo poslovno i plesno ustrojenje u San Jose. Uskoro je ime inicijalne ideje promijenjeno u Ballet San Jose Silicon Valley, a nedugo zatim zbog olakšavanja memorijskog prostora kod baletnih poznavaoca, ime je skraćeno u Ballet San Jose – ime koje je i izgradilo mit današnjeg Silicon Valley Balleta. Kompanija je ispisala povijest svog repertoara na čak 120 stranica klasičnog i modernog baleta, odnosno baletnih komada izvedenih diljem svijeta – od Argentine, Kanade, Čilea, Japana, Rusije i Vijetnama, do europskih prijestolnica Danske, Francuske, Njemačke, itd.

 

 

Raznolikost repertoara kretala se od nepromašivih i nepremašivih klasičnih poslastica Orašara i Labuđeg jezera do onih inovativnih plesnih pečata modernog doba poput modernog baleta Blue Suede Shoes, rađenog po istoimenoj verziji slavne pjesme Elvisa Presleya. Uzevši u obzir čitavu povijest ove plesne mašinerije, ime Silicijske doline opravdano je ne samo zbog samog geografskog sjedišta kompanije.

 

 

Prizor iz predstave Glow-Stop, izvor: www.symphonysiliconvalley.org, foto: Alejandro Gomez

 

Kako bilo, svaka medalja ima dvije strane i vrijeme za tamniju stranu medalje za SVB donijelo je spomenutu financijsku nepogodu. José Manuel Carreño imenovan je 2013. godine umjetničkim direktorom Ballet San Josea. Bivšoj zvijezdi American Ballet Theatrea mandat su već u počecima obilježile prepreke. Dvije godine poslije kompanija je izgubila svog najvećeg sponzora John Frya (Fry’s Electronics). Kompanija je prošle godine doživjela svoj prvi bankrot, no nakon 3.5 milijuna dolara hitne financijske pomoći kojeg su izborili desetodnevnom kampanjom, Ballet San Jose uspio je dovući sezonu do kraja. Tada je kompanija još jednom službeno promijenila svoje ime u posljednju verziju – Silicon Valley Ballet, signalizurajući pozitivno poglavlje poslovanja i djelovanja.

 

 

Međutim, usprkos izvrsnom umjetničkom vodstvu bivše zvijezde ABT-a, izvrsnih reakcija i kritika ovosezonskih predstava, te nedavne turneje po Španjolskoj, jaz financijskih poteškoća spomenuta kombinacija elemenata nije mogla prijeći i zatvoriti. Godišnji budžet od otprilike 5,5 milijuna dolara koji su punili istoimena Silicon Valley Ballet škola, zarada od prodaje karata te filantropske donacije, kao i donacije baletnih ljubitelja, nisu bile dovoljne.

 

 

SVB je trenutno ugasio svoje djelovanje i taj je potez prouzrokovao štetu vrijednu otkazivanja dva ovosezonska programa: „Bodies of Technology“ i „Alice in Wonderland“, otkaz tridesetak plesača te limb oko 450 studenata istoimene škole. Šteta van papira još je veća, jednaka svakoj drugoj šteti, odnosno nesreći prouzrokovanima krahom institucija kulture, sreće i u ovom konkretnom slučaju, pokreta. Silver lining čitave situacije, ukoliko ga uopće i ima, jest nada da će sjena djelovanja SVB-a ostati u mogućnosti preuzimanja vodstva i upravljačke ploče od neke druge strane.

 

 

Možda je činjenica što jedan od članova preminule kompanije, Dalia Rawson, iz pobožnog osjećaja dužnosti prema članovima škole te pobožne ljubavi prema umjetnosti pokreta, pokreće upravo novu školu kako bi ispunila obveze podučavanja čitave kompanije. Radi li se o uvodnom pokretu u novo rađanje, odnosno reinkarnaciju ili pak posljednjem trzaju prije preminuća – ostaje vremenu i sreći na procjenu.