ZAGREB- Već jedanaesti put za redom zadnji vikend u svibnju u zagrebaãkom kazalištu Trešnja održavaju se Dani Silvije Hercigonje. Riječ je o reviji klasičnog i suvremenog plesa koja okuplja plesaće svih dobi – od trogodišnjaka do dvadesetogodišnjaka. Tri dana – 28., 29. i 30. svibnja bila su u znaku klasičnog i suvremenog plesnog repetoara. Ova manifestacija održava se u čast balerine, koreografkinje i pedagoginje Silvije Hercigonje, koja je bila radnica kazališta Trešnja. Cilj revije je okupiti djecu i mlade koji se rekreativno ili profesionalno bave klasičnim ili suvremenim plesom. Svi oni imaju priliku publici prikazati ono što su, u suradnji s profesionalnim pedagozima, radili u protekloj godini.

Prvi dan ove manifestacije nastuplo je 270 izvođača – što u skupinama što sami u svojim izvedbama. Uzrast izvođača sezao je od trogodišnjaka do izvođaćica na pragu punoljetnosti. Prvih pet izvedbi otplesale su polaznice Škole za klasični balet u Zagrebu. Ove su polaznice otplesale varijacije iz poznatih baletnih izvedbi što je za ljubitelje te plesne tehnike bilo pravo zadovoljstvo. Leda Šeparović, Vanesa Imrović, Ana Pogorelić i Petra Čovran bile su izvrsne, a Ozana Mirković bila je nešto lošija u svojoj izvedbi.

Drugu večer otvorili su mališani plesnog studija GK Trešnja sa točkama Zmajevi i vile i Snovi i stvarnost, koje je uvježbala Ivana Miletić Piškor. Nakon njih uslijedile su koreografije starijih plesača. Preslatke su bile četiri plesačice Baletnog studija Zvonka iz Zagreba u koreografiji Zvonke Škreblin Domaćinović pod nazivom Malo jato labudova u kojoj su otplesale pas de quatre iz Labuđeg jezera. Ksenija Vrkljan iz Studija za moderan i klasičan ples Brodski leptirići iz Slavonskoga Broda osmislila je zanimljivu koreografiju Konformizam u kojoj su djevojke plesale koristeći stolice. Svojom energijom publiku su oduševili plesači Dječjeg društva plesni kristal iz Zagreba u koreografiji Move Sanje Brebrić. Nakon toga uslijedile su tri prekrasne koreografije Plesnog studija step by step; Japanska priča i Ne znam kud bi sam sa sobom djelo su Tanje Skubić Pipinić, a Bijeg Štefice Blažonić. U sve tri točke uživali smo u odličnim piruetama i fouetessima. Za sam kraj čak je 57 plesačica Plesnog centra osmijeh – ansambl black angels iz Zagreba otplesalo koreografiju 5 Elements u kojoj su se zemlja, voda, vatra i ljubav izmjenjivali i na kraju zajedno otplesali spektakularan kraj.

Zadnju večer otvorila je učenica Škole za klasični balet u Zagrebu, Helena Troha, u solidno otplesanoj varijaciji plave ptice iz 3. čina baleta Trnoružica uvježbanoj od strane Nataše Sedmakov. Slijedilo je nekoliko točaka u kojima su plesali mališani. Istaknule su se djevojčice iz studija Sport educa iz Zagreba koje su, sa spretnošću koje se ne bi posramili ni stariji plesači, plesale u koreografiji Mihaele Marceljak Ilić Hula hop ples, te solo točka plesačice iz Kluba za djecu i mlade Pinokio iz Zagreba koja je svojom fleksibilnošću i izvedenim akrobacijama zabavljala publiku u koreografiji Candyman Sabine Nujster i Anamarije Želimorski.

Od boljih točaka zadnje večeri treba spomenuti Editu Cebalo koja je predstavila svoj studio maštovitim i dobro otplesanim jazz koreografijama Bubimir i Vještice, te plesače Ritam zone iz Zagreba koji su oduševili sve prisutne suvremenom koreografijom Falling Tamare Berec. Ništa lošija nije bila ni iduća točka iste koreografkinje pod nazivom Egipat u kojoj su plesači uz sinkroniziranost pokazali i izvanredan rad ruku.

Iako malim plesačima uglavnom idu pohvale, organizacija je katastrofalna. Pošto je ulaz bio besplatan, dvoranu su roditelji posve zakrčili tako da je u pojedinim trenucima bilo gotovo pa nemoguće disati. Uz to, nakon nastupa svoje djece oni su masovno napuštali dvoranu, što se ne bi dogodilo da ih se natjeralo da kartu plate. Uz to, novinari na ulazu nisu mogli dobiti program, a onaj koji nam je dostavljen kao da je rađen da zatire individualizam: na njemu su navedene točke i imena pedagoga koji su radili s djecom, ali nigdje nije bilo ni spomena imena natjecatelja, iako su oni ti koji su najvažniji. Službena fotgrafkinja događaja danima ima isključen mobitel i do nje se nije moglo doći, tako da mediji nisu ni mogli dobiti fotografije natjecatelja. Voditeljica, koja je najavljivala svaku od pojedinih točki, imena je mrmljala u bradu i bila teško razumljiva, a izgledala je kao da nerado obavlja svoj posao. Svake godine spominjemo kako je organizacija loša, no ove je godine najgora. Pitanje je zašto kazalište Trešnja uopće organizira Dane Silvije Hercigonje, kada je očito da je festival previše za njihove organizacijske sposobnosti. Nije sramota odustati ako nešto ne ide, ali sramotiti ime koreografkinje i plesačice koje natjecanje nosi, zaista nije potrebno. Jasno je kako se radi o trodnevnom festivalu koji okuplja veliki broj djece, no nakon 11 godina održavanja, realno je za očekivati da sve ide glatko. Nažalost, to se ne događa. Uprava kazališta trebala bi razmisliti i odlučiti: hoće li posao raditi kako treba ili odustati.