HNK nagradio najbolju balerinu
SPLIT – U povodu predstojećeg Dana Hrvatskog narodnog kazališta Split u foyeru splitskog nacionalnog kazališta u petak su svečano dodijeljene nagrade HNK Split za umjetničko
Carla Fracci je prije nekoliko dana proslavila svoj 79. rođendan i ovaj mjesec još jednom zaplesala na pozornici. Roberto Bolle, njen upola mlađi kolega, sa svojih 40 godina ne pokazuje nikakve znakove završetka svoje plesne karijere. 2007. godine, u vrijeme kad je bio ravnatelj Rimske Opere, Bolle je kritizirao Fracci i govorio da je vrijeme da ode u mirovinu te da malo prostora ostavi i mladim plesačima, a ona mu je na to odgovarala da nikome ne oduzima posao jer je dobivala uloge primjerene njenim godinama.
Prestati ili ne – na to je pitanje teško odgovoriti. Riječ je o pitanju koje je vrlo osobno za plesača i subjektivno za publiku. Zasigurno se nitko ne bi složio da bi neki drugi umjetnik u trenutku fizičkog propadanja trebao prekinuti svoju karijeru, ali kod baleta je situacija drugačija. Puno plesača u dvadesetim godinama ne može zamisliti da u 40-ima mora napustiti pozornicu.
– I dalje ću plesati, dokle god sam u mogućnosti komunicirati ljepotu i emocije. Teško je reći kada ću prestati , ali nadam se da će taj dan biti što je dalje moguće – rekao je Bolle nedavno.
Nurejev, Barišnjikov, Ferri, Savignano, Fracci; svi su oni imali ono nešto posebno što baletnu profesiju čini umjetnošću , a ne samo sportskom aktivnosti. Fracci je, primjerice, Kitri zaplesala prvi put u 46.-oj godini, a zatim je sa Rudolfom Nureyevim zaplesala čak šest puta u samo sedam dana. Ničije tijelo nije vječno, pa tako ni tijelo Carle Fracci, a odabir „prikladnih“ uloga vrlo je subjektivno pitanje. Te su uloge često po mjeri i zato ne mogu biti remek djelo pa uvijek postoji rizik kojega uvelike smanjuje rad s vrhunskim suradnicima.
Almira Osmanović kao Carabossa, 2012. godine, na proslavi 35 godina umjetničkog rada, foto: Matko Biljak
Za mišljenje o tom problemu razgovarali smo s četiri naše balerine – Almirom Osmanović, koja se službeno umirovila prije nekoliko godina, Mirnom Sporiš, koja u dobi od 42 godine još ne razmišlja o umirovljenju. S nama je svoje promišljanje podijelila i zagrebačke balerina Pavla Pečušak.
– Bajadera je bila moja posljednja predstava iz klasičnog baleta, ali to nije značio kraj mom plesnom životu. Još sam dosta nakon umirovljenja plesala, ali u suvremenim koreografijama. S obzirom da sam i dalje u treningu, mogu još uvijek, ali nikako ne onom snagom i energijom kao nekada. Sad uživam tu i tamo nešto otplesati, posebno sa svojim studentima glume kojima predajem scenski pokret. Bavim se pedagoškim radom i koreografijom, u svemu tome zaista uživam, ali ništa se od toga ne da usporediti s onim zadovoljstvom kojeg sam osjećala dok sam plesala na pozornici, pred publikom – priznaje Almira.
Mirna Sporiš u Koreolabosu, foto: HNK Zagreb
Mirna Sporiš kaže kako joj kolege često govore da u razgovorima o mirovini jednostavno šuti. Priznaje da je tome tako jer je jedan od izuzetaka – plesala bi, kada bi to mogla, do smrti. Odlazak u mirovinu joj je nepojmljiv, kaže, jer osjeća da bi mogla još dugo biti na sceni.
– Ovo mi je 25 .sezona u HNK i mogla bih još toliko. Kad se uzme u obzir da plešem od pete godine, a sada su mi 42, onda je to dobar radni staž. Imala sam stvarno sreću i mogu biti zahvalna što me pratilo dobro zdravlje, bez većih povreda i mislim da je to jedan od bitnih faktora očuvanja tijela i produžetka karijere. Prekidi, kao što su roditeljstvo i granatiranje, nisu me omeli i uvijek bih se na scenu vraćala još snažnija i željna novih izazova – kaže Mirna.
Za nju kolege često govore da ima “radost plesanja”, a Mirna kaže kako je to zato što pleše s ljubavlju. Zato je pomisao da će morati u mirovinu, kada se donese novi zakon, užasava. U njenoj je dobi to ipak prerano, kaže, i trebalo bi uvesti da plesači odlaze u mirovinu tek u 45. godini. No, priznaje da je sve to jak individualno, jer kad dođe do situacije kada plesač mora odlučiti, bilo bi najbolje da razgovara s ravnateljem i da zajednički donesu odluku.
– Ima plesača koji već puno ranije ne mogu plesati. Tijelo ih ne služi. U svijetu jest trend odlaska sa 42 godine u mirovinu, ali ti plesači i dalje plešu po potrebi u repertoaru ili po projektima. Odrezati sjekirom karijeru jednog plesača koji je ostavio krv, suze i znoj na daskama nije humano ni ljudski. Jako sam emotivna, sva se dajem dok plešem. To jest moj životni put, poziv i ne vidim razloga sasjeći svu tu divotu, iluziju na sceni, pogotovo ako još mogu i ako me publika i dalje dolazi gledati – kaže Mirna.
Pavla Pečušak u Vragolastoj djevojci, foto: HNK Zagreb
Pavla Pečušak slaže se s kolegicom – kaže, odlazak u mirovinu je stvar individualne odluke. Puno je faktora koji na tu odluku utječu i nema zlatnog recepta kojim bi se mjerilo kada je plesač spreman otići sa scene.
– Svaki plesač dođe do točke kada osjeti da gubi fizičku snagu i da mu postaje veliki napor izvoditi stvari koje su prije koju godinu bez imalo napora izvodili. Karijera nam je kratka i intenzivna, tako da već u četrdesetima mnogi plesači razmišljaju o umirovljenju dok u drugim zanimanjima tada čovjek postiže puni potencijal – pojašnjava Pavla i dodaje kako je upravo to prokletstvo profesije: u trenutku kad plesači mentalno sazriju kao umjetnici, tijelo više ne može.
– Kada solosti dođu u određene godine u baletnom repertoaru postoje uloge koje upravo traže iskustvo i prezentnost koju ćete rijetko dobiti od mladih plesača. Naravno da je izuzetno teško spoznati činjenicu da vas je vrijeme pregazilo i da ima puno ljepših mladih plesača koji su tehnički bolji od vas. No, to je činjenica s kojom se plesač mora pomiriti. Svaka sljedeća generacija plesača je sve bolja i bolja – smatra Pavla i ističe kako bi svatko sam trebao osjetiti kad je kraj. Odnosno, brzo se ispravlja, ne kraj nego prijelaz – iz aktivnog plesačkog u neko drugo zanimanje, vezano za ples ili ne.
– Plesač nikad ne prestaje plesati on nastavlja dalje samo u drugom obliku – smatra Pavla.
SPLIT – U povodu predstojećeg Dana Hrvatskog narodnog kazališta Split u foyeru splitskog nacionalnog kazališta u petak su svečano dodijeljene nagrade HNK Split za umjetničko
Plesači diljem svijeta već tradicionalno, obilježavanju 29. travnja, Svjetski dan plesa. Dan je to kada je rođen jedan od najvećih reformatora plesa, Jeon Georges Noverre, pa je ta
ZAGREB – TREPS plesni susreti, 19 po redu, počinju u petak, 12. travnja u 19 sati u Centru za kulturu Trešnjevka. Članove ocjenjivačkog suda ove godine čine Ivana Bojanić, Ma
SPLIT – Od 1. siječnja vodstvo splitskog Baleta preuzet će ukrajinski plesač, koreograf i pedagog Denis Matvienko. Kako su izvijestili iz tog kazališta, riječ je o umjetniku
ZAGREB – Prije točno stotinu godina (17. lipnja 1924. godine), u Narodnom kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, nastao u suradnji skladatelja Krešimir
ZAGREB – Preminula je jedna od najvećih balerina zagrebačkog baleta Vesna Butorac-Blaće. Srednju baletnu školu završila je u Zagrebu 1959., a 1966–67. usavršavala se na Akade