ZAGREB – Ispunjenom gledalištu ansambl Baleta HNK sinoć je oduzeo dah. Riječi romana Ana Karenjina Lava Nikolajeviča Tolstoja u koreografiji Lea Mujića i dramaturgiji Valentine Turcu, zaplesale su praćene glazbom Petra Iljiča Čajkovskog i prenijele ovaj književni klasik kroz tijela izvrsnih plesača.

 

Priča se odvija vrlo dinamično i brzo, bez nepotrebnih zastajkivanja u kompleksnoj radnji, ali se u pozadini prikazuju neka događanja koja i u romanu najavljuju zlu kob (čovjek kojega pri prvom susretu Ane i Vronskoga pregazi vlak). Scena je jednostavna i omogućava brze promjene, na rubovima su postavljene oslikane ploče koje se okretanjem pretvaraju u zrcala s raskošnim zlatnim okvirima te tako otvaraju scenu za prizor velikog bala. Prostor za orkestar zatvoren je i popunjen snijegom, a ujedno odvaja Anu od događanja koja se odvijaju oko nje te njezin lik približava gledateljima – balet je više od svega psihološki, opisuje odnose i emocije, a gledatelj ni ne može proniknuti u svaki detalj priče ako nije čitao roman. Prekrasni su i kostimi Alana Hranitelja, raskošni i dorađenih detalja, podupiru radnju svojom težinom ili lepršavošću. Oblikovanje svjetla je također vrlo dobro, uspijeva održati višedimenzionalnost scene kada se u pozadini nalaze ljudi o kojima Ana razmišlja, a u fokusu su ona ili Vronski.

 

 

 Aleksej, Ana i Vronski

 

Anu Arkadjevnu Karenjinu utjelovila je prekrasna Edina Pličanić – njene kretnje odišu ženstvenošću, interpretacija je zrela, a tijelo mladenački poletno i snažno. Osobito je dojmljiva scena susreta na peronu s Vronskim, dvije duše u vrtlogu snježnih pahulja ocrtavaju se na svjetlu lokomotive – vrlo jednostavno: oči i ruke rekle su sve. Njezinog muža, grofa Alekseja Karenjina, plesao je Guilherme Gameiro Alves. Njegova je izvedba snažna i zastrašujuća, zrači strogoćom i iako je u romanu prikazan racionalnim, praktičnim, ponekad gotovo ravnodušnim, u ovom je baletu vrlo strastven i dominantan lik. Aninog ljubavnika, grofa Vronskog, interpretirao je Tamás Darai. U prvom je činu bljedolik, neizražajan, pomalo se pitam zašto bi žena poput Ane ljubovala s njim. U drugom se činu razvija, nedostaje mu vojnička stega, a i Anina čežnja za sinom Serjožom postaje teret.

 

Kroz priču se provlače i ostali likovi iz knjige – Levin (Kornel Palinko) i Kitty (Iva Vitić Gameiro), Stiva (Robert Bruist) i Dolly (Petra Vargović Stanciu), kneginja Betsy (Pavla Mikolavčić) te grofica Lidija Ivanovna (Mirna Sporiš), no samo kao potpora emotivnim stanjima Ane, Vronskog i Karenjina.

 

Ovaj balet kombinira klasičnu tehniku i suvremeniji pokret, ali ga snažna priča, scena, oblikovanje svjetla približava novim klasičnim baletima. Šteta je što nema živoga orkestra, ali snimka je kvalitetna i nije umanjila doživljaj predstave. Štoviše, u nekim je trenutcima glazba Čajkovskoga sama toliko moćna da sugerira duševna stanja likova. Rijetko se u istom djeliću vremena susretnu glazba, pokret, emocija i priča tako snažni kao na jučerašnjoj praizvedbi Ane Karenjine.