SPLIT – Baletom Igora Kirova “Derviš i smrt” sinoć je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu zatvoreno 63. Splitsko ljeto. Raslojavanje duše do njenog temelja bio je moto, temeljni osjećaj, ali i plesna bit sinoćnjeg baleta. Koreografijom Derviša i smrti, kako sami Kirov kaže, pokušao je zaroniti iza svih vanjskih odrednica koje nas određuju i zaći u podsvjesno, prikazati suočenje s vlastitom dušom i pokušaj oslobođenja duše, vodeći se ovim zadatkom kao glavnim ciljem čovjeka uopće.

 

Iako navedeni Kirovljev cilj na prvi pogled djeluje daleko od mogućnosti ostvarenja u baletnoj izvedbi, možemo reći da je Kirov svakako uspio. Uvelike su mu pritom pomogli Saša Dimoski koji je libreto sveo na minimalističko čitanje ovog poznatog djela Meše Selimovića, skladatelj Goran Bojčevski čija je glazba, oštra i prožeta dramom, odavala dojam koračnice i odigrala važnu dramaturšku ulogu, zatim neizostavni majstor za kostime Aleksandar Noshpal te Slaven Raos, scenograf, bez čije scene bi sav dojam izgubio veliki dio značenja.

 

Glavna i velika intervencija u gotovo netaknuti sadržaj istoimenog Selimovićevog djela se odnosi na uvođenje drugog lika u fokus sadržaja djela, a to je materijalizirani oblik duše derviša Ahmeda Nurudina koju je utjelovila fragilna, ali snažna Ekaterina Kuznjecova. Sva unutarnje stanja Ahmeda Nurudina su prikazana putem sveprisutne duše koja je nevidljivo strujala u svim scenama Derviša i smrti. Jedini vidljivi moment duše je bio taj kada je Nurudin, povrijeđen, slomljen i ranjiv, ogolio svoju dušu na očigled drugih te su joj ti drugi pružili oslonac ruke da ne posrne.

 

Upravo u odnosu Nurudina i njegove Duše krije se jedina eventualna zamjerka čitavom djelu. S obzirom na to kako je, možemo ga tako nazvati – odnos Ahmeda Nurudina sa svojom dušom temelj oko kojeg se gradi sav preostali sadržaj, taj odnos je možda nedovoljno konkretno i duboko odrađen. Nurudin i Duša imali su dva lijepa dueta, no oba dueta su ostavila prostora za nešto osjećajniji, tehnički bogatiji i dorečeniji izraz.

 

Prizor iz baleta, foto: HNK Split

Noshpal je u liku Duše odigrao veoma važnu ulogu, osmišljavajući kostim u boji kože ukazujući tako na njenu ogoljenost i na suštinski, istinski i iskreni dio čovjeka, u ovom slučaju slavnog derviša. Noshpal je slijedio sadržaj Selimovićevog djela i tradiciju kulture i u ostalim kostimima, ne izostavljajući prekrivene glave ženama te kombinaciju isključivo bijelih, crnih i zelenih boja kostima, uz manja sadržajna odstupanja kod samog Nurudina i njegove Duše. Ta odstupanja, kao i promjena kostima Ahmeda Nurudina slijedili su izmjenu sadržajnih etapa.

 

Glavni operator “Derviša i smrti” je naravno baletni ansambl splitskog HNK te zagrebački mag lakog pokreta Tomislav Petranović. Petranović je očekivano opravdao svoju titulu baletnog prvaka, no gledajući ga na sceni u besprijekornom, gotovo mašinskom iznošenju plesne tehnike, savršeno fluidnog pokreta i ispunjenog ritma dok upošljava čak i gestu te mimiku u nepodnošljivo lakom strujanju pokreta cijelim tijelom, mogli bismo reći da je učinio i više od toga. Splitska publika, imajući po prvi puta priliku vidjeti Petranovića na domaćim daskama, reagirala je egzaltirano, ne libeći se nikakvog oblika iskazivanja oduševljenja.

 

No, ni ekipa splitskog HNK nije se mogla pored njega posramiti. Opravdano oduševljenje su izmamili Irina Čaban Bilandžić (Kadijina žena), Ivan Boiko (Muselim) I Askhatbek Yusupzhanov (Karazim), mada ni ostatak nije ništa više zaostajao za njima.

 

Derviš i smrt će definitivno ostati duže vremena zapamćen po nekoliko scena koje su šokantno originalne – to je prije svega genijalna scena Ahmedovih misli, odnosno duševnih previranja, u kojima se kreću Kadijina žena, Karazim i Hasan (Aleksandar Korijakovski) te prikazana njihovom zajedničkom točkom u kojoj je Irina Čaban Bilandžić zasjala odrješitim pokretima.

 

Očekivano, završna scena sloma Duše u kojoj se Kuznjecova istakla u prostoru solo točke je najavila dugotrajni pljesak i vrisak splitske publike kojom su ispratili čitav ansambl i kreatorski tim. Sudeći po iznenađujućem oduševljenju publike, ostaje nam zapitati se je li Derviš i smrt zbilja toliko dobar ili splitskoj publici nedostaje ovako kvalitetnih uradaka, no to u konačnici nije bitno, s obzirom na to da Derviš i smrt najavljuje obećavajuću baletnu sezonu splitskog baleta.