ZAGREB – Na jučerašnjim danima otvorenih vrata Kulturnog centra Pešćenica izveden je performans Balerina. Riječ je o petnaestominutom baletnom nastupu mlade plesačice Ane Žulec, koja se svojim plesom referira na skulpturu Balerina kipara Svana Riedela, koja je postavljena u atriju Kulturnog centra.

 

 

Koreografiju potpisuje mlada plesačica, a u performansu ona pokazuje oživljavanje skulpture. Raspon emocija koje doživljava je velik: od sreće što je konačno živa, što može plesati preko straha i bola. No, u priči se pojavljuju tri muškarca (Ivan Sabljak, Josip Čelan i Filip Žulec) koji se počnu otimati za nju. Misao vodilja, kaže plesačica, bila je ta tanka granica između ljubavi i opsjednutosti.

 

 

– Ti muškarci se balerini na početku dive i drže je kao nešto prekrasno. No, kada ona pokaže svoju volju, kada odluči da mora otići od njih, slijediti svoj put, oni postanu grubi i nasilni. Počnu je tjerati da pleše, otimaju se koji će ju imati za sebe od čega ona gubi svijest. Na kraju i umire – pojašnjava Žulec.

 

Ana Žulec na početku predstave

 

Izvedba je privukla veliki broj roditelja i djece, a pošto su plesači plesali u dvorištu centra, ples se mogao pratiti iz neposredne blizine. Iako je plesala na neravnom betonskom podu balerina je u špicama izvodila solidne gran jetée i piquée. Plesačica je na početku izvedbe zauzela neobičnu poziciju na uzdignutom postolju sa kojeg su ju spustila njezina tri pomagača. Tada je plešući pokušala približiti balet svakome od njih, no oni ju nisu mogli pratiti te su ju pokušali spriječiti da dalje pleše. Ona im se ipak uspijeva oduprijeti i nastavlja sa plesom dok oni padaju u san. Kada se probude zateknu balerinu kako leži na podu i shvate da je mrtva. Njoj u čast otkrivaju skulpturu u istoj neobičnoj poziciji u kojoj je plesačica bila na početku performansa.

 

 

Iako je ideja autorice vezana za ljubav i opsjednutost, publika njenu izvedbu može protumačiti na nekoliko načina. Jedan je onaj da je petnaestominutni performans zapravo prikaz života plesača – pun onih koji ga žele spriječiti da pleše s jedne strane, i njegovih odupiranja tim pokušajima s druge strane.

 

 

Ovaj kratki performans u sebi ima dvije važne poruke – prva je da je umjetnost u očima publike, koja ju je u stanju vidjeti i preobraziti na svoj način, a druga da kultura treba biti dostupna svima. Balet nije i ne smije biti ples dostupan samo malobrojnima, koji ga razumiju i cijene – treba ga dati širokoj publici, koju treba obrazovati da razumiju to što vide. Samo tako balet će nastaviti živjeti i dalje.