SPLIT – Povijest je sinoćnjom premijernom izvedbom na splitskom Sustipanu obilježila dvije važne stvari – proslavu stogodišnjice rođenja iznimnog glazbenog maga, skladatelja, pijanista i dirigenta, Leonarda Bernsteina, te za nas još bitnije, prethodnim događajem potaknuta povijesno premijerna suradnja na našim prostorima dva baletna ansambla nacionalnih kazališta. Ovom povijesnom prilikom glavnu ulogu igraju splitsko i riječko nacionalno kazalište, odnosno Igor Kirov ispred baleta HNK Split  te Maša Kolar ispred riječkog.

 

Koreografska podjela u ovom slučaju je također nešto sasvim novo – dok je Kirov preuzeo riječki ansambl, Kolar je to jednako uspješno napravila i sa splitskim. Veoma je neobično, ali ujedno i osvježavajuće, bilo promatrati prepoznatljivi, ali uvijek originalni, izričaj Kirova u izvedbi plesača koji nisu dio njegovog ansambla, dok pak njegov ansambl demonstrira neko sasvim drugo koreografsko tumačenje.

 

Prvi dio, Allegro, koreografsko je viđenje Maše Kolar jedne od najznačajnijih Bernsteinovih dirigentskih interpretacija – orkestralno vodstvo Beethovenovih devet simfonija. Bez posebnog značaja koje koreografsko djelo nosi, te bez posebne poruke, Kolar se u svojoj zamisli usredotočila isključivo na emociju i gestu slavnog dirigenta. Aleksandra Ana Buković se pritom pobrinula za kostimografiju te scenu kojima je postigla željeni dojam orkestra na pozornici. Posebnom formacijom stolica s led žaruljama te geometrijski ujednačenom „crna-s-bijelim-detaljima“ kostimografijom, publika je imala dojam kako pred sobom uživo gleda izvedbu Beethovenovih simfonija. Štoviše, oni maštovitiji su mogli ići do tumačenja kako plesači na pozornici igraju ulogu samih instrumenata.

 

Za koje god tumačenje se odlučili, jedno je sigurno – plesači su zbilja poput instrumenata bili „uštimani“. Otmjen, odmjeren i sofisticiran koreografski izričaj Kolarove, no ujedno izrazito dramatičan, ali i maštovit, prirodno se uklopio u interpretaciju splitskog ansambla. Koreografske dosjetke Kolarove u kojima plesači nedefiniranim pokretima koji podsjećaju na skakutanje odaju dojam animacije skakutanja nota po skladateljevom crtovlju, ili pak dramatičnim pokretima ruku i lupkanjem o pod pozornice koji uspijevaju asocirati na pomicanje rebara glasovira pri sviranju, Kolarova je pokazala izuzetnu maštovitost koju je publika, sudeći po pljesku, izuzetno dobro prihvatila.

 

Koreografsku ideju Kolarove sinoć su interpretirali Matea Milas, Ajla Kadrić, Jaclyn Ann Higgins, Ingeborg Hendrikx, Eva Karpilovska, Salvatore Cerulli, Aaron kok, Nikita Zdravković, Ivan Boiko i Eugen Dobrescu.

 

 

 

 

 

Kirovljev danak sinoćnjem baletnom užitku pod naslovom „Pisma za njega“, jedna je iskrena i emotivna apstraktna interpretacija o tome tko je bio Leonard Bernstein te je nadahnuta Kirovovljevim maštovitim tumačenjem Bernsteinovih pisama koje je iščitao. Njegova imaginativna koreografska interpretacija je zapravo svojevrsni odgovor Bernsteinu u obliku plesnih pokreta kojima otkriva i vlastitu nutrinu, što je publika prepoznala, te se s tom emocijom i povezala.

 

Bernsteinova osobnost koja se ističe u njegovim pismima i koja se kreće od složene seksualnosti do beskrajne mašte i dinamike u stvaralaštvu, uspješno je uhvaćena u Kirovovljevu nterpretaciju. Minimalistička i pomalo filozofska scena na kojoj su postavljena dva crna stubišta preko kojeg se pojavljuju i nestaju utjelovljeni pozitivni i negativni osjećaji glavnog lika dodatno je uprizorila koreografsku ideju.

 

Trenuci mira i sklada, te oni nemira i anksioznosti, periodi ljubavi te periodi izgubljenosti, sve su to momenti koje je Kirov uz pomoć riječkog ansambla uspio prikazati, s kojima se publika uspješno poistovjetila jer su to sve trenuci koje svatko od nas za vrijeme života ciklički proživljava. Duetne i trojne plesne psihičke borbe osjećaja, sumnji i preispitivanja, te identitet položen u dva lika – muški i ženski, čiji omjer pri završetku djela podjednako dijeli identitet glavnog lika originalno prikazano odvajanjem stubišta na vrhu kojih navedeni likovi stoje, emocionalni plesni dueti, izvrsna scena, te naravno, glazbena Bernsteinova pozadina „Serenade, after Plato: Symposium“, pokazali su zajedno kako je Kirov i ovom prilikom uspio producirati nešto više od običnog baleta.

 

Pri tome su mu naravno pomogli i plesači ansambla riječkog HNK-a Anca Zgurić, Ksenija Duran Krutova, Laura Orlić, Daniele Romeo, Svebor Zgurić, Ricardo Campos Freire te Michele Pastorini.