ZAGREB – Balet P(l)utanja praizveden je sinoć u Zagrebačkom kazalištu lutaka, koje je bilo gotovo do kraja ispunjeno svima onima koji su željeli pogledati novi balet Ljiljane Gvozdenović. Posebno veliku pozornost izazvala je činjenica da su se na istoj sceni, po prvi put u našoj zemlji, ravnopravno našli profesionalni plesači (iz Baleta zagrebačkog HNK te kazališta Komedije), ali i rekreativci.

 

Upravo o njima radi se u ovom baletu – što saznajemo odmah na početku. Koreografkinja u (prvom)  videu govori o svojoj fascinaciji baletom, ali i onome što je doživjela od rekreativnih plesača baleta, koji taj ples obožavaju. Nakon toga, tijekom sat vremena duge predstave, vidimo i njene druge plesače, koji u snimci objašnjavaju čime se inače u životu bave, koliko dugo plešu balet, zašto to rade… Te priče su na neki način dirljive – govore o ljubavi prema plesu koja nadilazi sve racionalne opreke. Nitko od rekreativaca od svog plesa ne živi, a ostavljaju sate u dvoranama diljem svijeta, muče se sa svojim tijelima i naporno rade, a to čine samo zato što ih čini sretnima.

 

Predstava je zamišljena kao svojevrsni jednosatni pregled baleta: imamo vježbe na štapu, na sredini, pleše se u mekim papučama i na špicama. Ima tu čiste tehnike, a ima i glume. Likovi su (neki) samoironični, a u jednom trenutku nekoliko se plesača dođe (vokalno) predstaviti na scenu.

 

Prizor iz predstave, foto: balet.com.hr

 

 

 

O tome da su profesionalci bili odlični ne treba ni govoriti, pa ćemo se zato okrenuti rekreativcima. Za njih je ovo bila velika stvar – jedno je nastupiti u produkciji plesnog studija, a drugo u predstavi gdje te publika gleda istovremeno kad i profesionalca i (nenamjerno, ali ipak) te uspoređuje s njim. Razlika se vidi, naravno, ali amateri su zaista bili sjajni. Bilo je kašnjenja i jasno vidljive nervoze, no kako je predstava odmicala, na njima se moglo vidjeti kako zaboravljaju tremu i počinju uživati u svom nastupu. Koliko su truda i muke morale uložiti plesačice da bi bile u stanju izvesti sve ono što su izvele na špici – koliko je sati rada iza njih da bi sa svojim partnerima mogle otplesati sve što je trebalo… Sve to znaju samo oni koji plešu i koji mogu u potpunosti razumjeti kako su se sinoć osjećali rekreativci.

 

Ono što je fantastično jest činjenica da se na njima nije vidjelo koliko im je scena kazališta nepoznata. Na njoj su prvu probu napravili upravo jučer i sigurno im nije bilo lako naviknuti se na nju u tako brzom roku, no to su napravili. A publika je to vidjela i nagradila – neke su scene prekidali pljeskom, u nekim trenucima su se smijali – ova je predstava izazvala emocije u trenucima kada je to i bila namjera.

 

Ljiljana Gvozdenović svojim je novim baletom pokazala kako majstorski zna izvući maksimum iz ljudi s kojima radi – kako istaknuti dobro, a ono što nije najbolje sakriti, da se ne vidi. Pokreti su bili lijepi, tečni, prelijevali su se jedan u drugoga, a vokabular je uglavnom bio posve klasičan, uz poneku moderniju kretnju. Kostime je osmislila Dženisa Pecotić, a asistent koreografkinje je bio Andrej Izmestjev, koji je i nastupio.

 

Valja napomenuti i da je to je Gvozdenović odabrala sjajnu glazbu te da nije angažirala mlade plesače, već i ponekog starijeg. Time je poslala još jednu poruku: u baletu, kako je govorila i Ana Roje, ima mjesta za svakoga. Bez obzira na količinu znanja i tjelesne mogućnosti, u svijetu baleta svatko tko ga voli ima svoje mjesto.