Na proslavi rođendana u dvorištu dvorca, princa Siegfrieda njegova majka, Kraljica, podsjeća da na sutrašnjem balu mora odabrati buduću ženu. Princ je neutješan jer čezne za iskrenom ljubavi. Nakon proslave, princ ugleda jato labudova i odluči poći u lov. Kada stigne na obalu jezera, ugleda labuda koji se pretvara u prekrasnu ženu, princezu Odettu. Ona i ostale labudice žrtve su čarolije koju je na njih bacio čarobnjak Von Rothbart. Danju, one su labudovi, a noću se ponovo pretvaraju u žene. Odettu može spasiti samo zavjet vječne ljubavi. Siegfried, očaran njezinom ljepotom, zavjetuje se na vječnu ljubav. Dolazi zora, a Odetta se ponovo pretvara u bijelog labuda.          

 

U dvorcu, svečanost proslave rođendana je počela. Kraljica predstavlja princeze od kojih princ mora odabrati jednu za svoju ženu. Princ voli Odette i odbija majčin zahtjev. Na vrhuncu svečanosti pojavljuje se Von Rothbart sa svojom zlom kćeri Odilijom. Odilija je slika bijele Odette, ona je crna labudica. Očaran njezinom pojavom, princ joj se zaklinje na vječnu ljubav. Pojavljuje se vizija očajne Odette i princ shvaća što je učinio. Očajan, potrči nazad na jezero.

 

Na jezeru Odetta pleše svoj neutješan ples okružena svojim prijateljicama labudicama. Očajna, ona više ne želi živjeti. Princ se pojavljuje i moli ju za oprost. Ona mu oprašta, ali čarolija se ne može poništiti. Oboje se bacaju u jezero i tako ujedinjuju s one strane smrti. (U Kirovu i Boljšoju zadržao se završetak u kojemu se princ bori s Von Rothbartom i pobjeđuje otrgnuvši čarobnjaku krilo. Čarolija je prekinuta, Odetta i princ ostaju zajedno na obali jezera.)

 

 

Odettin ples prožet je tugom, očajem, čežnjom i stahom. Njezini su koraci meki, podatni, odražavaju njezinu neprekidnu želju za vječnom ljubavi. Njezine su ruke meke, prolaze uz glavu koju miluju kao što labud čisti svoje perje. Osobito se to osjeća u velikom pas de deuxu (plesu s princom Siegfriedom). Njezino padanje u naručje princa, a zatim meki arabesque, njezine ruke koje žele pobjeći u strahu od čarobnjaka, ali i ostati uz princa… Moram reći da je, da bi se ovo odglumilo, bila potrebna snažna koncentracija – ako se ne bih uživjela u očaj i tugu, svaki korak bio je besmislen. Ali srećom, Čajkovski je svojom prelijepom dirljivom glazbom olakšao posao. Uvijek treba imati na umu da je Odetta prvo žena, a tek onda labud. Osobito sam uživala u fouettesima u codi II. čina jer me snažna glazba nosila (ne onim slavnim fouetessima na mjestu iz III. čina, pogledajte snimke II. čina na You Tubeu).

 

Sada, kao što sam rekla, radim na Odiliji. Nisam to doživjela tako dramatično kao Natalie Portman u Crnom labudu. Moja Odille jest izazovna, pomalo bahata i bezobrazna (barem se nadam, moram još puno raditi), ali nikako me ne obuzima u privatnom životu. Tehnika je ovdje malo drugačija, koraci su oštriji, precizniji, brži, balansi su ledeni, a ne meki. Ruke su oštre, čak „ismijavaju“ mekoću Odettinih. Odilija princa ismijava, malo je draga pa ga zatim odbija i okreće mu leđa. Ona vodi, on ju slijedi, za razliku od Odette koja ga sa strahom prati. Fouettesi u codi su izraz njezine apsolutne dominacije i moći nad princom. Ja ne izvodim tih slavnih 32 fouettesa, već krug pirouetta po pozornici. Fouettese ipak prepuštam profesionalcima. Iskreno, mislim da današnjim plesačima fouettesi nisu izazov, većina ih može napraviti 32 u komadu, ali stvar je u tome da oni dolaze nakon dugačkog pas de deuxa i varijacije. Do tada su noge već „do koljena“ u mliječnoj kiselini, pogotovo na špicama (ja plešem u mekanim papučicama, na poluprstima). Odilija mi donosi puno više radosti jer je glazba jednostavno poletna. Ona me nosi, zbog nje sve izdržim. I imam divnog partnera, također amatera, ali on mi je velika pomoć i podrška. Mislim da je to jako važno da bi uloga bila uvjerljiva. I naravno, podrška moje voditeljice, umirovljene balerine HNK, Vesne Kovačević; ona je moja logistika, ispravlja sve tehničke greške i pomaže savjetima. Ali moja Odetta i Odilija trebaju još puno rada da bih bila zadovoljna.

 

A sada osvrt na film iz laičke perspektive. Natalie Portman kao Nina, je sasvim dobra, s obzirom da se ipak radi o amaterki. Ali naravno da se vidi da nije balerina, ruke su prekrute, ne daju ono što bi trebale. Radnja jest smještena u svijet baleta, ali to je samo kulisa, ne radi se o baletu. Puno je škakljivih scena, po meni, nepotrebno oslikavaju potrebu da Odilija bude seksi i izazovna, što Nina (Portman) nema ugrađeno u svoj karakter (pa naravno, mora eksperimentirati). Film je možda previše eksponiran pa gledatelji očekuju ne znam što, ali nije loš i vrijedi ga svakako pogledati.

 

Labuđe jezero temelj je za razumijevanje baleta. Njegova čarolija desetljećima privlači publiku. Zaboravila sam naglasiti važnost ansambla, ovdje ansambl nije samo okvir za lijepu sliku (soliste). Bez Odettinih prijateljica labudica, II. čin bio bi pust. Bez uzbudljivih karakternih plesova III. čina ne bi bilo atmosfere za dramatičan dolazak Odilije i čarobnjaka. Ansambl je iznimno važan u ovom najpotpunijem baletu svih vremena. Jer Labuđe jezero ima sve. Ljubav, dobro, zlo, tugu, razočaranje, ekstazu… Karakterne plesove, dirljivi bijeli klasični balet… Uzbudljivu glazbu koja diže raspoloženje i onu koja nas dovodi do preispitivanja samih sebe. Obavezno pogledajte i osjetite čaroliju najljepšeg od svih baleta, Labuđeg jezera.