Zločesti dečko – istetoviran, prkosan, mlad. Najmlađi prvak engleskog nacionalnog kazališta, koji se jednog dana išeta pred medije i kaže im – čujte, ovo me ne čini sretnim. Baci baletne papuče u smeće i nestane. Potom se čuje da pleše u Rusiji. Da, Sergej Polunin. Čovjek o kojem se svašta nagađalo, a on je svima dokazao kako njihove priče ne drže vodu. Samostalan, svojeglav, drugačiji. Baletan 21. stoljeća.

 

Rođen je u Khersonu, gradu na jugu Ukrajine 20. studenog 1989. godine. Od četvrte do osme godine života trenirao jr na gimnastičkoj akademiji a nakon toga proveo četiri godine na Kijevskom koreografskom institutu uz prisustvo i potporu majke. Kasnije je rekao da je njegovo bavljenje baletom posljedica njene želje i da on zapravo nikad nije bio lud za plesom.

 

Nakon što je diplomirao na spomenutom institutu pridružuje se British Royal Ballet School u dobi od 13 godina, a njegovo školovanje sponzorira Rudolf Nurejev fondacije. Diplomirao je u  2007., godinu kasnije promoviran u solista, a prvi solist postaje 2009. godine U lipnju 2010. Polunin postaje najmlađi glavni plesač Royal Ballea ikada, u dobi od samo 19 godina. Strelovit uspon, definitivno.

 

Nakon uspješne godine koje je proveo plešući u tom kazalištu, 24. siječnja 2012., Polunin svojoj  matičnoj kući u Velikoj Britaniji najavljuje odlazak, a potom to objavljuje i medijima. Razlog kojeg navodi ponešto je neobičan – rekao je kako umjetnik u njemu umire dok radi u kazalištu te da to više ne želi raditi. Baletni svijet bio je u šoku – tako talentiran, tako mlad i tako buntovan, Polunin je stvorio dojam kako će zauvijek okačiti baletne papučice na klin. Mjesecima se nije znalo što se s njim događa, a svašta se nagađalo o njegovom privatnom životu.

 

 Polunin u sportu “Take me to church”, izvor: YouTube

 

O onda, u ljeto 2012. godine Polunin je pozvan u Rusiju od strane poznatog baletnog umjetnika i umjetničkog ravnatelja baleta dva ruska kazališta Igora Zelenskog, te postaje glavni plesač u Stanislavsky Music Theatreu i Novosibirsk State Academic Operi i Ballet Theatr-u. U travnju iduće godine pojavila se informacija da je Polunin napustio probu Schauffusovog baleta ,,Midnight Express“ samo par dana prije premijere u Royal Ballet-u, zbog čega u Londonu dobiva nadimak ,,bad boy“. Par dana nakon izvedene premijere ispričao se publici zbog svog postupka, rekavši kako se nada da će im svima jednog dana moći objasniti zbog čega je postupio na taj način (što, naravno, nikad nije učinio). Tom je prilikom rekao i da se kao umjetnik više pronašao u Rusiji, nego u Britaniji.

 

Do sada je plesao Spartaka u istoimenom djelu Grigoroviča i Hačaturiana, premijerno izvedenom 2014. godine u Novosibirsku. Ulogu Rudolfa pleše 2013. u Moskvi u djelu Kennetha MacMillana pod nazivom Mayerling, a pleše u izvedbi ,,L’historie de Manon“ istog koreografa. Izvodi varijaciju Solora u ,,La Bayaderi“ na glazbu Ludwiga Minkusa s koreografijom Natalije Makarove. Pleše ulogu Albrechta u ,,Giselle“ na glazbu Adolphea Adama. U ,,Orašaru“ pleše ulogu princa, koju pleše i  u ,,Pepeljuzi“ Sergeja Prokofjeva. Ulogu princa Desirea na glazbu Tchaikovskog pleše u ,,Uspavanoj ljepotici“, a plesao je i u baletu ,,Marguerite i Armand“ s koreografijom Fredericka Ashtona. U ,,Alisi u zemlji čudesa“ pleše ulogu vojnika  na koreografiju Christophera Wheeldona kao prvi izvođač uloge i sudionik prve premijere. Ulogu Alia u ,,Gusaru“ izvodi na glazbu Adolphea Adama na koreografiju Mariusa Petipe i Pjotra Guseva u preinaci Homjakova i Zelenskog. Pleše i Basilija u ,,Don Quixotu“ na glazbu Ludwiga Minkusa i koreografiju Alexandera Gorskog koju je uredio M. Chichinadze. Izvodi Frantza u ,,Coppeliji“ s koreografijom Rolanda Petita. Pleše princa Siegrfieda u ,,Labuđem jezeru“ na glazbu Čajkovskog…

 

Polunin je primio mnoštvo nagrada, uključujući i prestižnu nagradu ,,Prix de Lausanne“ te ,,Youth America Grand Prix“ 2006. godine, a 2007. je proglašen ,,Mladim britanskim plesačem godine“. Dobitnik je zlatne medalje ,,Serge Lifar“ internacionalnog baletnog natjecanja u Kijevu 2006. godine. Žiri ,,National Dance Awardsa“ dodjeljuje mu 2010. godine nagradu za najboljeg muškog plesača te godinu dana kasnije u sklopu istoimenog natjecanja dobiva nagradu za najboljeg klasičnog muškog plesača. Pobjednik je ruskog TV projekta i natjecateljskog showa ,,Big Ballet“ 2012. godine. Ruski baletni magazin mu 2014. dodjeljuje nagradu pod nazivom ,,Duša plesa“.

 

New York Times ga opisuje kao ,,izvanrednog plesača, sa čeličnom tehnikom i prekrasnom linijom“ u izvedbi ,,Alise u zemlji čudesa“ (2011. godine) gdje je otplesao ulogu vojnika. Prvi put je privukao međunarodnu pozornost u ulozi ,,Vlasnika robova\Pastira“ u 25.-oj obljetnici ,,Fantoma opere“ u The Royal Albert Hall-u. Polunin je ušao u uži izbor za najboljeg muškog plesača 2014. za ,,National Dance awards“ u Velikoj Britaniji.

 

Nakon stanke, odjednom je 2014. sve bilo puno vijesti o njemu. Zaplesao je na pjesmu “Take me to chuch” koja je postala hit na Youtubeu. Potom se doznalo da su on i megazvijezda Natalia Osipova par, a onda je najavio kako priprema trupu koja će plesati balet na drugačiji način. Tu je zasad stalo. Što god da radio, ovaj zločesti dječak uvijek može računati na interes javnosti. Sve nas zaista jako zanima koji mu je idući korak. Sudeći po dosad viđenom, bit će to nešto eksplozivno, kontroverzno i drugačije.