“Čovjek može sve što želi i za što je spreman puno uložiti”
Profesor sa Zavoda za elektroničke sustave i obradbu informacija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Predrag Pale, više je od običnog znanstvenika. Osnivač CARNeta
Razgovor sa Sveborom Sečakom, plesačem, koreografom i predsjednikom udruge plesača baleta, već dugo planiram. Prestrašio me kao zli Rotbarda u Labuđem jezeru, a nasmijao glumeći udovicu Simone u Vragolastoj djevojci. Uvijek sam se, gledajući ga na sceni, podsjećala da moram porazgovarati s njim o njegovom plesnom putu, obrazovanju i baletnoj trupi koju vodi… Osim što još uvijek aktivno pleše u baletu HNK Zagreb, Svebor koreografira, gostuje diljem svijeta s baletnom trupom Croatia koju je sam osnovao i piše doktorat na temu baleta. Osim zanimljivih detalja iz karijere, Svebor je sa mnom podijelio i svoje omiljene citate o baletu.
Kada ste se počeli baviti baletom?
Od malih nogu volio sam ples. Nakon plesnih tečajeva za društvene plesove i interesa za folklor, kao tinejdžer upisao sam najprije plesni studio HNK u Zagrebu, a zatim i Školu za klasični balet.
Gdje ste se obrazovali?
Školu za klasični balet završio sam u Zagrebu u klasi Tatjane Lucić-Šarić. U Zagrebu sam završio i jezičnu gimnaziju. Plesačku specijalizaciju odradio sam na Akademskom učilištu Vaganova u Sankt Peterburgu. 2007. godine završio sam pedagoški odjel dodiplomskog studija na Kraljevskoj plesnoj akademiji u Londonu, a magistarski studij na Universtiy of New England u Australiji gdje sam trenutačno doktorant.
Što vam je najviše ostalo u sjećanju za vrijeme školovanja?
Rad, rad i samo rad.
Kada ste počeli raditi u HNK?
Paralelno sa školovanjem nastupam već od 17. godine, a od 18. godine sam u radnom odnosu. Prvi nastup bio mi je 1979. godine u baletu Kentaur 12 Alfija Kabilja i Miljenka Vikića.
Svebor i Gillian Murphy, Don Quijote, Verona Balet (izvor: privatni fotoalbum)
Je li vaša okolina ikada loše regirala na vaš odabir profesije?
Nisam se susretao s negativnim komentarima jer sam se oduvijek kretao u društvu budućih intelektualaca, umjetnika i sportaša koji su većinom znali cijeniti baletnu profesiju.
Koje su vam omiljene baletne uloge?
Od romantičnih uloga, poput one Grofa Albrechta u baletu Giselle, preko klasičnih uloga prinčeva u Labuđem jezeru, Orašaru i Trnoružici, do karakternih u Peer Gyntu, Don Quijoteu, Đavlu u selu, Spartaku, Hamletu, Caliguli…
Kako se nosite s lošim danima, kada ništa u dvorani ne ide dobro?
Takvih je dana sve manje, jer su i zadaci koje dobivam s godinama sve lakši. Inače je recept jednostavan: ponovno se dobro zagrijati i krenuti ispočetka!
Postoji li neka sitnica koju uvijek radite prije predstave?
Prije predstave se potrebno psihofizički pripremiti, te cijeli dan organizirati tako da organizam bude tempiran za svoj vrhunac mogućnosti za vrijeme izvedbe.
Imate li tremu?
Trema je u razumnoj količini dobar stimulans koji podiže adrenalin. Ako se dobro kontrolira, što s godinama iskustva i nije tako teško, pridonosi kvaliteti žive izvedbe.
Jeste li ikada morali paziti na prehranu?
U mladosti sam bio izrazito vitak, tako da sam mogao mnogo i kvalitetno jesti. U najboljim godinama sam bio izrazito mišićav što je zahtijevalo pojačanu proteinsku prehranu, a u srednjim godinama sam polako počeo nakupljati višak kilograma, što je uzrokovalo povremene stroge i striktne dijete pred određene važnije nastupe. Danas više ne plešem uloge u kojima je vitkost imperativ, ali dobro je zapamtiti da se kvalitetna ishrana za svakog sportaša, pa tako i baletnog umjetnika treba sastojati od pravilnog odnosa bjelančevina, ugljikohidrata i kvalitetnih nezasićenih masti, te mikronutrienata poput minerala i vitamina.
Kada ste se počeli baviti koreografijom?
Njome se povremeno bavim već duži niz godina. Koreografiram za razne prigode: od televizijskih emisija do samostalnih cjelovečernjih baleta. Što se potonjih tiče, potpisujem Licitarsko srce (K. Baranović), Hamlet (P.I. Čajkovski), Caligula (A. Hačaturjan), Peti Instrument (Domaći suvremeni autori), Peet Gynt Suita (E. Grieg) i druge.
Osnovali ste baletnu trupu Croatia…
Da, još 1994. godine, a cilj je bio promovirati baletnu umjetnosti u zemlji i inozemstvu. Osim po manjim i većim centrima u Hrvatskoj i domaćim festivalima, nastupali smo u susjednim zemljama poput Slovenije, Italije, Mađarske, BiH, Crne Gore, a od 2000. godine do danas afirmirali smo se nastupima u inozemstvu poput – Milenijska kupola, ROH Covent Garden i Sadler`s Wells u Londonu, na EXPO-u u Japanu, te na festivalima i kazalištima u Švicarskoj, Meksiku, Egiptu, Južnoafričkoj Republici, Jordanu, Venezueli, Tunisu, Turskoj, Bermudi, Maleziji, Australiji i Novom Zelandu.
Jedini ste magistar umjetnosti u Hrvatskoj. Gdje ste stekli tu titulu?
Danas status magistra umjetnosti imaju svi koji završe petogodišnji studij po Bolonjskom sistemu ili četverogodišnji po starom sistemu, tako da nipošto nisam jedini, međutim, jedini sam domaći baletni umjetnik sa završenim diplomskim studijem u struci. Nakon holističkog pristupa na Kraljevskoj plesnoj akademiji u Londonu, koji je uključivao predmete kao štu su učenje i podučavanje baletne tehnike, metodika, psihologija, pedagogija, anatomija, sigurna praksa, filozofija, povijest, glazba i plesna notacija, analiza plesa, menadžment, itd., tematika mojeg studija fokusirala se na balet kao kazališnu umjetnost. Otvorila mi se prilika za nastavak studija na University of New England u Australiji, pa sam magistrirao na temu Staging Shakespeare’s Romeo and Juliet in the language of classical ballet. Dio teksta moje magistarske radnje izašao je u najnovijem broju časopisa Kretanja na temu o klasičnom baletu. Trenutačno radim doktorski projekt na temu Shakespeare’s Hamlet in ballet-neoclassical and post-modern approach.
Mislite li da je obrazovna baletna situacija u našoj zemlji dobra?
Trenutačna situacija je vrlo loša. Škola za klasični balet dislocirana je i polaznici rade u neadekvatnim uvjetima. Uz gradnju novih ili renovaciju starih prostora za Školu za klasični balet uskoro se planira otvoriti i visokoškolska ustanova za balet i suvremeni ples, čime bi se oformila obrazovna vertikala od predškolskog uzrasta, osnovne i srednje škole, do preddiplomskog studija. To bi stvorilo temelje za obrazovanje novih generacija baletnih pedagoga i stručnjaka raznih profila.
Kada pogledate sve što ste postigli – što pomislite?
Cijeli svoj radni vijek na stalnom sam angažmanu u HNK u Zagrebu gdje sam obilježio 25. obljetnicu, 2004. godine, i 30. obljetnicu umjetničkog rada te 15. obljetnicu trupe. Kao baletni solist, koreograf i voditelj baletne trupe Croatia gostovao sam po brojnim kazalištima diljem Hrvatske, Europe i čitavog svijeta, na svim kontinentima. Sada u tranzicijskom periodu svoje karijere mogu s ponosom pogledati unazad i zbrojiti sve svoje umjetničke dosege, ali isto tako planiram nastaviti rad u baletnoj umjetnosti na jednoj višoj razini – prenoseći znanje i iskustvo mlađima, baveći se akademskim radom i koreografiranjem.
Na čemu trenutačno radite?
Moji sljedeći projekti su Tjedan glazbe za djecu i mladež u KD Vatroslav Lisinski uz pratnju Zagrebačke Filharmonije, a nakon toga sam pozvan da tijekom ljetne sezone koreografiram balet Romeo i Julija za Bermuda Civic Ballet. Osim umjetničkog rada, baletom se bavim i kao predsjednik republičke strukovne udruge – Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika, skrbeći o dobrobiti struke u cjelini, pa tako između ostalog radim na organiziranju Međunarodnog baletnog natjecanja Mia Čorak Slavenska koje će se 29. i 30. lipnja 2012. održati na sceni HNK u Zagrebu.
Za kraj, recite mi koji je vama najdraži baletni citat?
Balet smatram sintezom sporta, umjetnosti i znanosti, pa cu navesti riječi poznate pedagoginje Vere Volkove. „Balet je ujedno znanost i umjetnost, jer ima svoja pravila. Ako se neko pravilo koje se provodi u učionici prekrši, grešku će uočiti ne samo stručnjaci nego i publika. Naš zadatak kao nastavnika je da provodimo pravila i da ih plesači razumiju. Posao je koreografa da krši sva ta pravila, te da izvrće osnovnu tehniku naučenu u učionici“. Isto tako, kao pobornik ekspresivne interpretacije rado sam sebe podsjetim na nužnost forme kao perfekcije, riječima poznatog kritičara André Levinsona. „Trajni preobražaj klasičnog plesača iz običnog u idealnog je rezultat nesebične volje za perfekcijom, neuhvatljive žeđi za nadvladavanjem samog sebe. Stoga, uzvišeni cilj prebacuje mehaničke napore u estetski fenomen. Pitate se da li sugeriram da je plesač stroj? Naravno – stroj za stvaranje ljepote – ako se ikako stroj može pojmiti kao živo biće koje diše i koje je podložno najdubljim emocijama“.
Profesor sa Zavoda za elektroničke sustave i obradbu informacija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Predrag Pale, više je od običnog znanstvenika. Osnivač CARNeta
Ilir Kerni postao je novi ravnatelj splitskog Baleta. Iza njega je dojmljiva karijera: bio je baletni prvak, balet majstor i pedagog u Hrvatskoj i inozemstvu. Iza sebe ima suradnju
Angelin Preljocaj došao je u Zagreb kako bi vidio plesače Baleta HNK koji pripremaju njegova djela “La Stravaganza” i “Annonciation”. Premijera je 7. lipnja, a do sada su s nj
ZAGREB – Prije točno stotinu godina (17. lipnja 1924. godine), u Narodnome kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, nastao u suradnji skladatelja Krešimira Ba
SPLIT – Od 1. siječnja vodstvo splitskog Baleta preuzet će ukrajinski plesač, koreograf i pedagog Denis Matvienko. Kako su izvijestili iz tog kazališta, riječ je o umjetniku
ZAGREB – Prije točno stotinu godina (17. lipnja 1924. godine), u Narodnom kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, nastao u suradnji skladatelja Krešimir