SARAJEVO – Prvi baletni Festival je završen. Donosimo vam izjavu koju potpisuje Edina Papo, umjetnička direktorica baleta Narodnog pozorišta Sarajevo.

Bile su to noći protkane dobrim raspoloženjem, kvalitetom, virtuoznim pokretima i sa punim gledalištem. Balet Fest Sarajevo ima jedan zajednički naziv – ljubav prema plesu.

Baletna umjetnost postoji 60 godina u našoj državi. Počeci su bili više nego skromni. Nakon završetka Drugog svjetskog rata balet Narodnog pozorišta u Sarajevu pripadao je redu novoosnovanih baletnih scena. Doba poleta, koje je pratilo osnivanje baleta, vezano je za pionirski red Nine Kirsanove kao koreografa prvog profesionalnog baleta „Žetva“ (B. Papandopula), balerine Jitke Ivelje i plesača  Franje Horvata. Sarajevski balet imao je svoje uspone i padove i svoje velike prima balerine i prvake sve do rata 1992.godine. Iako je u potpunosti devastiran u ratu 1992. – 1995. ipak se uspijeva dići na svoje baletne noge i da dan danas polako ali sigurno korača ka boljim umjetničkim danima. Kao dokaz tome je i osnivanje Baletnog Festivala, dobar način da se odabere odličan program, ne samo po kvalitetu naslova, već i po prilagodljivosti predstava sceni Narodnog pozorišta gostiju koji su došli na „BALET FEST SARAJEVO“.

U organizaciji Udruženja za razvoj kulture i umjetnosti „Baleti“, „BALET FEST SARAJEVO“ su najavili početak od 18. do 25. rujna 2010.g. Nastupi prvaka baleta iz vodećih ruskih kazališta: Boljšoj iz Moskve i Marijinskog teatra iz St.Petersburga, kao Gala koncert baleta, zatim Bitef Balet Company iz Beograda, te baletnih umjetnika iz Njemačke iz baletnih centara kao što su Munchen i Dresden, donijeli su dah optimizma, koji nam je i te kako dobro došao u vremenima u kakvim živimo danas.

Teški dani ekonomske krize nisu pomutili želju za osnivanjem festivala. S budžetom koji je skroman za organizaciju ovakvog tipa festivala uspio se pripremiti program koji u svojoj kvaliteti i svom obujmu odgovara baletniim festivalima u Europi.

Veliki teret priprema preuzeo je na sebe organizacijski tim kojem je gradska skupština i grad Sarajevo kao pokrovitelj Festivala zajedno sa sponzorima koji su usprkos restrikcijama u vlastitim budžetima imali osjećaj za važnost partnerstva sa balet Festom Sarajevo.

Početak festivala obilježio je nastup ruskih baletnih umjetnika. Balerine i baletani, zvijezde velikih baletnih teatara iz Moskve i St. Petersburga su podarili pravi praznik klasičnog baleta. Dilemu da li će klasični balet postojati u sljedećem mileniju veoma je jednostavno riješiti: da,  klasični balet će u vrhunskom izvođenju imati svoju budućnost i u narednim stoljećima.

Do takvog zaključka navodi misao poslije Gala koncerta Ruskih solista baleta. Sve je bilo odlično, baletna tehnika, virtuoznost, manire, kostimi, promjena svijetla, a o interpretaciji da se ne govori. Izvođače treba sve spomenuti sa  velikim poštovanjem: M. Rižkina, D. Gudanov, E. Evsejeva, I. Kolb, E. Čeprasova, F. Stjopin, A. Staškević, M. Lobuhin, I. Nioradže, A. Matvejenko, D. Matvejenko, D. Medvedev, A. Petuškova, K. Janguzarov.

Karakteristika Gala koncerata klasičnog baleta su između  ostalog i odlični kostimi. Imali smo priliku vidjeti svojevrsnu reviju klasičnih baletnih kostima koji su se odlikovali stilizacijom sivo-srebrene i bijele boje, prelijepe „pačke“, s mjerom kitnjasto i pastelno odjeveni solisti a kontrast su bili crvena i crna u suvremenim baletnim koreografijama. Sve skupa bio je to poseban praznik za oko i dušu.

Ovacije kojima ih je ispratila naša publika u do posljednjeg mjesta ispunjenom gledalištu Narodnog pozorišta Sarajevo značile su i zahvalnost i želju da ih ponovo vidimo, jer ljepota ipak može i mora spasiti svijet.

Gostovanje Bitef Ballet Company bio je poseban trenutak festivala. Suvremeni balet je sinteza kazališta, glazbenih i posebno plesnih elemenata. „Mirisi cimeta“ u koreografiji Gaj Vajcmana i Roni Haver je postavljena suvremenom plesnom leksikom, suprotstavljajući tradicionalnu strozavjetnu poemu „Pjesmu nad pjesmama“ koristeći se plesom na odabranu glazbu i odlično pripremljenim plesačima predstava je imala svoj tok, poetično i izuzetno suvremeno. Bio je to na trenutke veoma prisan dijalog dva bića nevidljivo povezana snažnim emocijama. Pokraj suprotstavljanja tradicije i suvremenosti iz ovog baleta iskrila se duboka uzajamnost.

„Mirisi cimeta“ su zadivili pojedinačnim plesnim sekvencama koje nisu same sebi cilj, jer te sekvence duboko urastaju u tkivo dramskog teksta i muzičke interpretacije. Ova predstava nam je pokazala i tajnu glumačkog umijeća plesača, koje znatiželjni ipak nikada neće u potpunosti saznati.

Zemper oper iz Dresdena (Njemačka) izveli su dva dueta „In the middle, somewhat elevated“ i „On the nature of daylight“ u koreogafiji D.Dawsona i W.Forsajta. Za obje koreografije potrebni su izuzetno moćni, tehnički sigurni i plesači s odličnim baletnim predispozicijama. Oba koreografa rade s balerinama koje imaju ogroman raspon u skoku, razvijeno i do kraja pruženo stopalo i što je najvažnije a jedan je od rijetkih darova prirod: smjelo i bez straha izvoditi najsloženije bravure u duetnim izvođenjima. Naši gosti: I. Liska, S. Confalonieri, O.Melnikova, O. Klymyuk, E. Vostrotina te G.Albouy iz Njemačke su kvalitetnim i virtuoznim plesom  te karizmatičnom i veoma uvjerljivom pojavom i plesom naprosto poletjeli, odbijajući sve zakone gravitacije.

Poseban baletni trenutak bio je izlazak na scenu legende Europskog baleta, prvaka mnogih kazališta  direktora baleta Bayerisches stattsballett džentlmena u baletnoj umjetnosti Ivana Liška koji je nastupio sa svojom partnericom Silviom Confalonieri u baletu „The old man and me“ u koreografiji Hans Van Manena.

Ova predstava posvećena je još jednom velikanu koreografije Jirži Kilijanu. Iskusni plesači, vođeni majstorskom koreografijom Van Manena pričaju priču o starijem muškarcu i ženi na tako stilski precizan način i tako muzički i režijski točno. Van Manenov smisao za ljepotu i poetiku tijela zadivljuje.

Iako malobrojni sarajevski baletni ansambl je u dva svoja izvođenja pokazao da može biti homogeno uvježban i dostojan domaćin na Balet Festu Sarajevo. Izvodeći dio iz predstave „Plavo“ u koreografiji Keith Derrick Randolpha, te „Meu amor“ i „Carmen“ u koreografiji Edine Papo, ima svoj samosvojan životni put, da se razvija, obogaćuje i proslavi još puno rođendana. Važno je zabilježiti, Balet Fest Sarajevo je zbog naše problematike, zbog nas samih značajan. Intenzivna razmjena i suočavanje da postoji  i nešto drugačije od nas samih je važna spoznaja: spoznaja da je koreografski proces  otjelotvorenje ljepote, rađen iz ljubavi prema baletnoj umjetnosti.

Za ovih nekoliko dana trajanja festivala ta ljepota nam je bila u našim baletnim salama, na našoj sceni. Prikazana je ljepota koja je proizilazila iz svakog izvanredno školovanog, profesionalnog i sofisticiranog i suptilnog pokreta. Sve ove baletne umjetnike iz raznih baletnih sredina povezivalo je ogromno poznavanje klasičnog baleta.

Pred nama je slijedeći  Balet Fest Sarajevo 2011., a do tada priču o baletu u Sarajevu i njegovih 60 godina postojanja odnijet će u svojim kovčezima umjetnici širom Europe.

Nadam se da nam je svima dok smo bili dio Festivala i sama duša plesala!