ZAGREB – Zanimljiv početak sinoćnje izvedbe u zagrebačkom HNK uveo nas je u neobičnu baletnu predstavu: neotkrivena pozornica i dvije žene koje ustaju iz prvog reda partera i dolaze na pozornicu. Dok se iz zvučnika čuju stihovi Dobriše Cesarića, naše junakinje zagledavaju se u publiku jednakom znatiželjom kao i publika u njih….. Sam početak daje do znanja da se radi o apstraktnom baletu – izvedbi za koju publika treba biti samo budan promatrač i prepustiti se uživanju u izvedbi, jer ovdje nema radnje koju unaprijed moramo znati…..

Ostatak predstave je jednako neobičan i izazovan kao i sam početak. Plesačice s početka podižu zastor te otkrivaju ostale plesače. Međusobna interakcija, neobična kostomografija, stihovi pretočeni u pokrete…. Sve je to dio ove zanimljive i lijepe koreografije. Apstrakcija i ludilo oblikovani u plesne pokrete i koreografiju – pravi izazov za zgrebačku baletnu publiku koja je navikla na klasične izvedbe.

Osebujan spoj klasike i neoklasike koreografa Lea Mujića daje ovom djelu radnju i zanimljivost. Koreografija je otplesana na muziku W. A Mozarta, T. A. Vitalia, C. Debussya, F. Schuberta i mlade hrvatske skladateljice Anite Andreis. Plesačka izvedba ove zahtjevne i teške koreografije bilo je izvrsna. Junakinji s početka, Mihaeli Devald, idu pohvale na izvanrednoj realizaciji i prikazu ludila i ljepote u jednom.

Neizostavni dijelovi scenografije, koju je radio Thomas Mika, su svečani zastori HNK: Djed, unuk i vila, Hrvatski preporod i Četiri godišnja doba. Zagrebačka je publika sinoć mogla zaista uživati u punih sat vremena spoja klasičnog i neoklasičnog baleta, za koji se samo trebalo opustiti i uživati u kontinumu ljepog i dojmljivog.