Odluka Stožera je jasna: popuštamo mjere, možete se vratiti u fitness centre i teretane, ali rekreativna plesna nastava za djecu nije dozvoljena. Pojednostavljeno: djeca još uvijek ne smiju plesati. To je izazvalo pravi revolt među vlasnicima plesnih studija, koji se zadnjih mjeseci ionako muče kako bi održavali satove preko interneta. Korištenje raznih aplikacija je dobro za nastavu koja je govorna, ali ne i za ples, smatra profesorica Edita Cebalo, vlasnica najstarijeg i najpoznatijeg zagrebačkog plesnog studija koje nosi njeno ime.
– Upravo sam šokirana izostavljanjem studija i općenito rekreativnog bavljenja plesom za djecu, mlade i odrasle koji to vole. Iskazujem ovim putem protest jer smatram da su djeca time izuzetno zakinuta. Oni koje stalno Stožer spominje da nisu u velikoj opasnosti, odnosno, da ne obolijevaju u mjeri u kojoj obolijevaju odrasli, ne mogu se baviti aktivnosti koju vole. Naglašavam da je ples nešto što oni sami izaberu, nije im nametnuta i stoga djeca radosno dolaze na nastavu. Dok su, usporedbe radi, kockarnice i mjesta na kojima se troši novac otvorena, nije mi jasno zbog čega je njima dopušteno da rade, a nama ne – pita se Cebalo.
Ne treba napominjati, dodaje profesorica, koliko je tjelesna aktivnost važna i potrebna za psihofizički razvoj čovjeka općenito, a naročito djece, kojima se u mladoj dobi pruža mogućnost oformiti svoju ličnost. Tjelesna aktivnost je izuzetno važna, jer pruža i zadovoljstvo onima koji se njome bave. Sekundarno, djeca nisu na ulici, nego u kvalitetno organiziranim grupama i dobro troše vrijeme
.
– Mnogi zaboravljaju da mi da ne radimo od 28. 11. i da naprosto ne možemo preživjeti. No, taj aspekt stavljamo drugi plan. U prvom su djeca i njihova potreba za druženjem, za kvalitetnim radom. Je li taj pokret manje važan u odnosu na sve druge aktivnosti? Ako je otvoren rad školama stranih jezika, zašto ne i plesnim studijima i školama rekreativnog tipa? Mislim da su to nejednaka mjerila i da Stožer nije dobro razmotrio situaciju i nije išao u srž problema, već je poprilično paušalno donio određene odluke – ističe Cebalo.
Dodaje kako ona i njeni pedagozi zadnjih mjeseci rade od kuće. Gotovo nijedno dijete nije odustalo od plesa: strpljivo koriste Zoom, slušaju pedagoge i rade. No, kaže, online nastava nije baš idealna za ples. Djeca nemaju sav potreban prostor doma, a njega treba malo više nego za neke druge aktivnosti. Zapravo, to je apsolutno neadekvatan oblik nastave, ali jedini kojeg imaju. Uredno su radili prošle mjesece, ali sad je dosta: djeca su pred pucanjem.
– Ljudi koji odlučuju o našim sudbinama ne razumiju da posao koji mi pedagozi i kineziolozi odrađujemo u rekreativne svrhe. Naš posao je kao živi organizam, on se razvija tijekom godine. Mi moramo našu djecu, kad nam tek dođu uvesti u svijet plesa i prenijeti im tu magiju. Mnoga djeca ne uspiju u tom procesu, pa odustanu, neka odustanu zbog drugih razloga, no mi na kraju godinu završimo sa 60 posto polaznika u odnosu na on koji su krenuli. Tu smo već u velikom problemu, a kamoli sada kada ne radimo normalno ta tri mjeseca., Kroz to vrijeme djeca naprosto zaborave na aktivnost koju su počeli, izgube volju zbog nekih drugih razloga, uzmu neku drugu aktivnost… Sve to bitno narušava naš rad i cilj, a to je omogućiti djeci zdrav psihofizički razvij. Zato apeliram na Stožer da razmotri situaciju da i nama omogući rad kako bismo barem završiti našu školsku godinu, kako treba, u dvorani – ističe Edita.
