Balet je prekrasna umjetnost za koju svi znamo koliko je opasna za zdravlje, no nekoć je taj ples bio doslovno opasan za život. Bilo je to u 19. stoljeću, kada su plinska rasvjeta i prozračna pačka bile grozna kombinacija, piše Ozy.com.  Balerine od Philadelphije, Londona do Pariza ginule su u onome što se danas naziva pravim pomorom – na otvorenim plamenovima kazališnih plinskih svjetiljki.

 

Jedna od njih bila je Emma Livry (rođena kao Jeanne Emma Emarot) , djevojka koju je pod svoju uzela slavna Marie Taglioni. Po tome, kao i po činjenici da je jedna od zadnjih balerina romantične ere baleta,  je povijest najviše pamti. Mlada plesačica je imala tek 16 godina kada je prvi put 1858. nastupila u Pariškoj operi. Tadašnji kritičari pisali su kako je jednostavna, ali istovremeno zadivljujuća, pa ne čudi da je vrlo brzo postala velika zvijezda. Livry je bila vrlo neobična pojava, do te mjere da je poznata balerina, La Taglioni, došla u Pariz kako bi gledala novu miljenicu publike. Taglioni je ostala očarana plesnim umijećem nepoznate Livry i odlučila da Livryn talent želi razvijati pod vlastitim budnim okom. Za nju je koreografirala balet Leptir.

 

Balet je u to vrijeme bio vrlo opasno zanimanje. Ne samo da su plesači bili u opasnosti od smrti od požara prouzrokovanih plinskim svjetiljkama, nego i od padanja kompleksnih pozornica. Godine 1859. Napoleon III, nećak slavnog Napoleona Bonapartea, donio je carski proglas u kojem je naredio da balerine svoje kostime moraju kemijski obraditi kako bi postali vatrootporni. Pačka je tako morala biti uronjen u kemijsku otopinu prije izlaska na pozornicu, no budući da su haljine nakon toga bile vlažne i da su izgledale vrlo neugledno, balerine su se žustro borile protiv proglasa.

 

– Inzistiram, gospodine, da na svim prvim nastupima plešem u svojoj običnoj baletnoj suknji – napisala je Livry 1880. godine ravnatelju pariške opere. Bila je to deklaracija neovisnosti i tvrdoglavosti koja će rezultirati njezinom smrću tek dvije godine kasnije.

Emma Livry

 

Danas balerine gladuju i trpe teške fizičke ozljede, a kritičarka i autorica Deirdre Kelly napominje da je Livry doživjela potpuno drukčiji odnos. S njom  je bilo drugačije. Redatelji su joj znali govoriti:

 

– Molimo te, ti si naša radna snaga, želimo te sačuvati – kaže Kelly – Njeno odbijanje da nosi kemijski tretiranu pačku puno govori o njenom čvrstom karakteru i njenoj veličini, Bila je primjer plesačice koji postavlja svoje prioritete i sama odlučuje o svojoj sudbini – smatra Kelly.

 

Nažalost, sve je loše završilo 15. studenog 1862. godine, dana kada je Livry posljednji put odjenula svoj kostim. Na probi opere Nijema žena iz Porticija Livry je isprobavala kostim preblizu jednoj plinskoj svjetiljci. Haljina se zapalila, a Ema je počela trčati po pozornici u plamenovima, na šok i nevjericu ostalih plesača i publike koja je došla gledati tu probu.

 

Pokušali su je spasiti jedan plesač i vatrogasac koje je car Napoleon III kasnije i novčano nagradio za hrabrost, no 40 posto njenog tijela bilo je spaljeno, haljina potpuno uništena, a žice korzeta stopile su se s rebrima.

 

Livry je provela 36 sati umotana u zavoje, a zatim se još osam mjeseci pokušala oporaviti prije nego što je umrla od trovanja krvi. Imala je samo 20 godina. Njena smrt dovela je do brojnih promjena; od novog izgleda plinskih lampi do posebnih tkanina za kostime. Livry je do smrti ostala svojeglava i protivila se kostimima otpornima na vatru.

 

–  Slažem se da su manje opasni, ali vratim li se ikad na pozornicu, neću ni pomisliti da ih obučem jer su previše ružni – rekla je balerina o novim kostimima.

 

Dok su balerine u 18. i 19. stoljeću prolazile kroz razne poteškoća, balerine 20. stoljeća trebale bi im biti zahvalne jer su upravo zbog njih imale puno veću kontrolu nad svojim umjetničkim sudbinama.