Napustio nas je svestran, jedinstven i neponovljiv umjetnik – baletni plesač, pedagog, dramaturg, redatelj te prije svega koreograf, Milko Šparemblek. U njegovu bogatom stvaralaštvu i dugotrajnoj međunarodnoj karijeri, intenzivna i posvećena suradnja s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu zauzimala je posebno mjesto. Generacije plesača odrastale su i sazrijevale uz njegove balete i specifičan koreografski rukopis, a njegova umjetnička ostavština sigurno je najznačajnija i najobimnija u cjelokupnoj našoj plesnoj povijesti, objavili su iz HNK.

Šparemblek je rođen u Sloveniji, a školovao se u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao komparativnu književnost. Istodobno je učio klasični balet kod proslavljenih hrvatskih plesača i baletnih pedagoga Ane Roje i Oskara Harmoša. Godine 1948. postao je članom Baleta HNK-a u Zagrebu. Kao prvak istoga ansambla s izvanrednim uspjehom plesao je glavne uloge u klasičnom, suvremenom i nacionalnom repertoaru. Godine 1953. otišao je u Pariz gdje se usavršavao u klasičnom baletu kod Olge Preobraženske, A. Iliča i Sergeja Perretija. Bio je istaknuti član renomiranih plesnih trupa Janine Charrat, Milorada Miškovića, Ljudmile Čerine i Mauricea Béjarta. Kod znamenitih plesača Marthe Graham i Josea Limóna (New York) izučavao je suvremene plesne tehnike.

Uz mnogobrojne antologijske plesne kreacije izvedene na svim značajnijim baletnim podijima svijeta, Milko Šparemblek djelovao je kao baletni majstor u Ballet du XXe Siecle Mauricea Béjarta u Bruxellesu, tri je godine bio ravnatelj Baleta Metropolitan Opere u New Yorku. Četiri godine bio je ravnatelj Gulbenkian Baleta, tri godine ravnatelj Balleta de Lyon, a od 1992. do 1994. godine ravnao je Baletom HNK-a u Zagrebu.

Koreografijom se bavio od 1955. godine, na scenu je postavio više od stotinu baleta, opera, drama te snimio niz filmskih i televizijskih baleta. Priznanja i međunarodni ugled stekao je kao suradnik velikoga broja baletnih i opernih kuća. Šparemblekova su djela postavljena u Parizu, Bruxellesu, Veroni, Napulju, Lisabonu, Londonu, Ateni, New Yorku, Riju de Janeiru i drugim gradovima.

Za Balet Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu s velikim je uspjehom režirao i koreografirao Pjesme ljubavi i smrti Gustava Mahlera, Carminu Krležijanu Frane Paraća i Amadeus monumentum na glazbu W. A. Mozarta. Bio je koreograf i koredatelj Gundulićeva Osmana u režiji Georgija Para, Trijumfa Afrodite Carla Orffa, a postavio je i Čudesnog mandarina Bele Bartóka.

Iste godine osmislio je scenarij, koreografiju i režiju za koreodramu Johannes Faust passion na glazbu J. S. Bacha, Nevena Frangeša i nepoznatih srednjovjekovnih autora. Surađivao je i s baletnim ansamblima Hrvatskoga narodnog kazališta Split te Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, a bio je čest suradnik redateljima u dramskim predstavama te također redatelj opera.

Za svoj rad dobio je Nagradu Prešernove zaklade, Nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu „Tito Strozzi“ za scenarij, koreografiju i režiju predstave Johannes Faust passion, Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko ostvarenje za balet Čudesni mandarin i Nagradu Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika za izniman doprinos baletnoj umjetnosti.