Ilir Kerni postao je novi ravnatelj splitskog Baleta. Iza njega je dojmljiva karijera: bio je baletni prvak, balet majstor i pedagog u Hrvatskoj i inozemstvu. Iza sebe ima suradnju s uglednim koreografima, među kojima su Claude Bromorche, Ivo Kramar, Oscar Araiz, Bertrando D’Ata, Vasco Wellenkamp i mnogi drugi. Bio je i kazališni intendant Albanske nacionalne kuće u rodnoj Tirani. Tamo je dobio Zlatni orden Republike Albanije za uspješno predstavljanje albanske baletne škole i baleta u inozemstvu. U Hrvatskoj je dobio tri nagrade “Oskar Harmoš” za najbolja baletna ostvarenja u sezoni, kao i jednu Nagradu hrvatskog glumišta.

 

Tri godine proveli ste u pariškoj Operi te Operi u Strasbourgu, zar ne?

 

– Da i rad u Francuskoj bio mi je posebno koristan. Obrazovani sam klasični plesač, znanje sam stjecao na akademiji u Tirani, a u Parizu sam se susreo i sa suvremenim plesnim izrazima te s drukčijim pristupom klasici. Bilo mi je to vrlo teško, ali uspio sam jednostavno zato što sam se želio razvijati u novim smjerovima. Zato i danas smatram kako svaki kompletni plesač mora moći izvesti sve – od najčišće klasike do modernog pokreta.

 

U svibnju ste napunili 60. godina… Kako to da ste se odlučili kandidirati za šefa Baleta?

 

– U svojim godinama nisam imao neke posebne želje biti šef bilo čega, iskreno. No, Split me intrigirao. Na natječaj sam se odlučio prijaviti jer sam želio biti dio splitske ekipe. Prvi je to put u mojoj karijeri da se sam za nešto ponudio. Poslao sam papire na natječaj nakon kratke kave s intendantom Srećkom Šestanom i mirno čekao odluku kazališta. U Splitu je općenito situacija fenomenalna i podsjeća me na Ballet du Rihn u Francuskoj, u kojem sam radio prije puno godina. Isti je broj ljudi u kompaniji i ista je dobra atmosfera. Novu sezonu počeli smo u petoj brzini što je, moram priznati, malo naporno, ali mislim da je ovo kompanija željna novih izazova i spremna raditi na svom poboljšanju svakoga dana.

 

 

Ilir Kerni na sceni, foto: privatni album

 

 

Kakvi su vaši planovi za razvoj Baleta?

 

– Ozbiljno shvaćam ulogu svakog pojedinca. Kvaliteta počinje ozbiljnim radom i posvećenošću baš svih: od najmlađeg člana ansambla preko prvaka do baletnih majstora, pedagoga i na kraju same uprave. Svaki od njih jedan je kotačić uspjeha, a na kraju publika vidi krunu njihova rada i može procijeniti radi li se dobro ili ne. Svi mi imamo mogućnosti razvijati se uz ozbiljan i posvećen rad. Naš posao nije za obične ljude koji razmišljaju kako dobiti plaću jer, eto, slučajno su se zatekli negdje u Splitu pa usput moraju i malo raditi. Ne. Naš posao je izazov, i to rade ljudi koji su predani, koji žive kazalište.

 

Negdje ste rekli da vam je jedan od ciljeva na repertoar vratiti naslove koji nešto znače u svijetu baleta…

 

– Naravno. Svjestan sam činjenice da bi to mogla biti zamka. Zato nećemo igrati samo takve naslove. Želimo biti prepoznatljivi, posebni. Imamo dugu tradiciju, ne smijemo to zaboraviti i zato želim da vratimo stare bisere poput, primjerice, ‘Đavla u selu’ i drugih sjajnih nacionalnih baleta. Žao mi je što se u Hrvatskoj počela gubiti tradicija, stari baleti koji su unikat, neponovljivi, a bio bi grijeh da se to izgubi. Volio bih pritom imati podršku svih onih koji nešto znače u domaćem baletu. Trebaju znati da su u splitski Balet dobrodošli, jer samo ako se ujedinimo, možemo napraviti dobre stvari.

 

Hoće li splitski Balet biti klasičan ili moderan? Oboje?

 

– Što bi htjela splitska publika gledati, ako raspravljamo o ukusima, klasiku ili modernu? Vjerujem da sam po karakteru i ukusu Dalmatinac, tako da neću previše griješiti. Ono što ja volim ili me emocionalno angažira sigurno je po ukus Splićanima ili Dalmatincima.

 

 

Što je s baletnom školom?

 

– Veliki je to paradoks. Split, jedinstveni grad u svijetu s vrhunskim sportašima, grad kulture i tradicije, a nema baletnu školu… Krivi su svi, ali nema veze, što je – tu je, treba sve napraviti da se promijeni situacija. Nedavno se, kao, otvorila baletna škola, taj jedan razred. Nju treba snažno podržavati. Mi hoćemo, tako da će djeca koja pohađaju tu školu prvi put moći sudjelovati u našem ‘Orašaru’. Veliki je problem i što na balet ide puno djevojčica, a malo dječaka. To me zabrinjava, ali planiram napraviti sve što mogu da se u tom smislu nešto promijeni. 

 

 

Ilir Kerni, foto: privatni album

 

 

Spomenuli ste i da Balet više ne bi trebao biti samo u Splitu, nego šire…

 

– Dosad nije bila, ali Dalmacija ubuduće može biti centar baletne umjetnosti Hrvatske. Možda je za to pomalo rano… Ali ja vidim mogućnosti otvaranja Centra koreografije ‘Dalmacija’ u Splitu, koji bi se mogao osnovati pod HNK, a poslije može djelovati kao institucija i za mlade koreografe. Jedan je važan korak već napravljen. Uskoro će biti osnovan Mladi splitski balet, grupa sastavljena od najtalentiranijih plesača koji pohađaju baletni studio pri HNK i od kojih će se tražiti da aktivno sudjeluju u predstavama. Pritom mislim da bi oni mogli imati samostalne predstave u kazalištu, kao neke matineje, no ne samo u gradu nego i izvan njega. Po mogućnosti, bilo bi dobro da se ti plesači priključe predstavama koje su na repertoaru kazališta.

 

 

Kakvo je vaše viđenje razvoja baleta u Splitu?

 

– Bit će tu ansambl koji ima vrhunsku kvalitetu što se tiče plesača i repertoara, a istovremeno ćemo širiti i razvijati umjetnost tako što ćemo masovno uključivati djecu koja bi htjela plesati. Naravno, u skladu s njihovim mogućnostima. To što ću probati ostvariti, nije za mene osobno, ja sam sve svoje postigao u dosadašnjoj karijeri i zaista mi nije do toga. No, želim da splitski balet ide naprijed sa mnom ili bez mene. Ne želim sada kukati i nabrajati probleme koji postoje… Ima ih, da budemo jasni. I, ne, neću ih skrivati – recimo, broj zaposlenih plesača je nezamislivo malen za jednu nacionalnu kompaniju. Tu je i činjenica koja je problem na razini države: u 25 godina nije riješeno pitanje umirovljenja baletnih umjetnika…