ZAGREB – Sinoćnje uprizorenje dvaju modernih baleta u HNK publiku nisu baš ostavili bez daha. U prvom smo dijelu večeri gledali izvedbu na dvije skladbe francuskog impresionostičkog skladatelja Claudea Debussya pod nazivima Šest antičkih epigrafa te U bijelome i crnome, dok se u drugom dijelu večeri plesalo na skladbu Igora Stravinskog Posvećenje proljeća.

Moglo bi se reći da je prvi dio plesne večeri publika bolje prihvatila. Plesači su bili jednostavno obučeni: u crne hlače i zelene (plesačice) te tirkizne (plesači) prozirne dolčevite. Njih trinaestoro u izvedbi je prikazalo fluidnost pokreta. Vidjeli smo i smješne te neočekivane radnje – poput uzajamnog draganja po kosi te lupkanja po stražnjicama plesača, što je nasmijalo publiku. U jednom smo dijelu izvedbe mogli čuti plesače kako imitiraju zvuk plača. Lagani su pokreti ostavljali dojam da plesači čine jedan organizam koji se kreće, razvija, raspada te ponovo regenerira. Siromašna scenografija, koju je činila siva pozadina i bijele klupe na kojoj su sjedili plesači, pružila je gledateljima mogućnost da se fokusiraju na plesački organizam koji se još više isticao upravo zbog te gotovo ogoljene pozornice. Koreografiju je osmislio slovenski baletni umjetnik Edward Clug, a kostimografiju potpisuje Leo Kulaš.

Posvećenje proljeća na publiku je ostavilo nešto teži i mračniji dojam. Rad istog koreografa slijedi originalan libreto o žrtvovanju mlade nevine djevojke Izabrane (Edina Pličanić) za kolektivni probitak. Djelo je podijeljeno u dvije epizode od kojih smo sinoć mogli vidjeti drugu pod nazivom Žrtva. Plesom do smrti, djevica omogućava nastavak prirodnog procesa o kojem ovisi opstanak primitivne zajednice. Koreograf je sinoćnjoj izvedbi, kao i prošle sezone, dodao vodu kao snažan efekt. Osim toga, voda u svim kulturama ima mnoga simbolična značenja, naročito nosi značenje plodnosti koja je usko povezana s proljećem i buđenjem prirode. Cijela je pozornica za vrijeme izvedbe bila poprilično mračna. Plesači i plesačice izgledali su nago u jednostavnoj i minimalnoj plesnoj odjeća, tijela premazana u potpunosti bijelom bojom te su pomalo zastrašujuće izgledala obasjana snažnim reflektorima također bijele boje. Djevojke su jedino krasile pletenice i po jedan crveni krug na svakom obrazu svake od njih.

Cijela je koreografija izgledala pomalo zastrašujuće i napeto, a razlivena je voda omogućila novi način kretanja plesačica, koje su plesači po pozornici povlačili te su tako izgledale kao da lebde. Za dodatan je proljetni ugođaj na pozornici iznad plesača stvorena naoblaka te kiša na samom kraju izvedbe. I u ovoj je izvedbi za kostimografiju bio odgovoran Leo Kulaš, za scenografiju Marko Japelj a oblikovatelj je svjetla bio Tomaž Premzl. Sinoćnje su izvedbe odsvirali Andrey Gugnin i Veniamin Zhukov na klaviru.

Unatoč zadovoljavajućoj izvedbi, možda bi zagrebačkoj publici trebalo dati još malo vremena ili više predstava slične izvedbe da sveobuhvatno prihvate ovakva djela.