Kad je vrijeme da se plesači umirove?

Autor: //Datum objave: 05.09.2015.

Carla Fracci je prije nekoliko dana proslavila svoj 79. rođendan i ovaj mjesec još jednom zaplesala na pozornici. Roberto Bolle, njen upola mlađi kolega, sa svojih 40 godina ne pokazuje nikakve znakove završetka svoje plesne karijere. 2007. godine, u vrijeme kad je bio ravnatelj Rimske Opere, Bolle je kritizirao Fracci i govorio da je vrijeme da ode u mirovinu te da malo prostora ostavi i mladim plesačima, a ona mu je na to odgovarala da nikome ne oduzima posao jer je dobivala uloge primjerene njenim godinama.

 

Prestati ili ne – na to je pitanje teško odgovoriti. Riječ je o pitanju koje je vrlo osobno za plesača i subjektivno za publiku. Zasigurno se nitko ne bi složio da bi neki drugi umjetnik u trenutku fizičkog propadanja trebao prekinuti svoju karijeru, ali kod baleta je situacija drugačija. Puno plesača u dvadesetim godinama ne može zamisliti da u 40-ima mora napustiti pozornicu.

 

– I dalje ću plesati, dokle god sam u mogućnosti komunicirati ljepotu i emocije. Teško je reći kada ću prestati , ali nadam se da će taj dan biti što je dalje moguće – rekao je Bolle nedavno.

 

Nurejev, Barišnjikov, Ferri, Savignano, Fracci; svi su oni imali ono nešto posebno što baletnu profesiju čini umjetnošću , a ne samo sportskom aktivnosti. Fracci je, primjerice, Kitri zaplesala prvi put u 46.-oj godini, a zatim je sa Rudolfom Nureyevim zaplesala čak šest puta u samo sedam dana. Ničije tijelo nije vječno, pa tako ni tijelo Carle Fracci, a odabir „prikladnih“ uloga vrlo je subjektivno pitanje. Te su uloge često po mjeri i zato ne mogu biti remek djelo pa uvijek postoji rizik kojega uvelike smanjuje rad s vrhunskim suradnicima.

 

Almira Osmanović kao Carabossa, 2012. godine, na proslavi 35 godina umjetničkog rada, foto: Matko Biljak

 

Za mišljenje o tom problemu razgovarali smo s četiri naše balerine – Almirom Osmanović, koja se službeno umirovila prije nekoliko godina, Mirnom Sporiš, koja u dobi od 42 godine još ne razmišlja o umirovljenju. S nama je svoje promišljanje podijelila i zagrebačke balerina Pavla Pečušak.

 

– Svi bi mi plesali do smrti kad bi mogli, sigurna sam u to. Jedini je problem što tijelo više ne može, jer se naprosto potroši. Počnu problemi popraćeni bolovima i tada čarolija nestaje…. Na kraju si i sretan da više ne moraš prolaziti sve te muke, iskreno. Mi smo nekada imali beneficirani radni staž i morao si ići u mirovinu po sili zakona, a mislim da je to u redu. Balet je profesija mladosti i energije koju mladost donosi sa sobom. Zamislite kako bi izgledalo, recimo, Labuđe jezero, kad bi protagonisti bili pedesetogodišnjaci – pita se Almira Osmanović.
 
 
Ona je u mirovinu otišla s 43 godine,a od publike se oprostila plešući ulogu Gamzati u Bajaderi. Tada je plesala s velikim zadovoljstvom, priznaje, ali uz tablete protiv bolova. Zbog toga je svoje umirovljenje prihvatila s određenom dozom radosti, jer joj nije bilo zadovoljstvom plesati u tim uvjetima.

 

–  Bajadera je bila moja posljednja predstava iz klasičnog baleta, ali to nije značio kraj mom plesnom životu. Još sam dosta nakon umirovljenja plesala, ali u suvremenim koreografijama. S obzirom da sam i dalje u treningu, mogu još uvijek, ali nikako ne onom snagom i energijom kao nekada. Sad uživam tu i tamo nešto otplesati, posebno sa svojim studentima glume kojima predajem scenski pokret. Bavim se pedagoškim radom i koreografijom, u svemu tome zaista uživam, ali ništa se od toga ne da usporediti s onim zadovoljstvom kojeg sam osjećala dok sam plesala na pozornici, pred publikom – priznaje Almira.

 

Mirna Sporiš u Koreolabosu, foto: HNK Zagreb

 

Mirna Sporiš kaže kako joj kolege često govore da u razgovorima o mirovini jednostavno šuti. Priznaje da je tome tako jer je jedan od izuzetaka – plesala bi, kada bi to mogla, do smrti. Odlazak u mirovinu joj je nepojmljiv, kaže, jer osjeća da bi mogla još dugo biti na sceni.

 

– Ovo mi je 25 .sezona u HNK i mogla bih još toliko. Kad se uzme u obzir da plešem od pete godine, a sada su mi 42, onda je to dobar radni staž. Imala sam stvarno sreću i mogu biti zahvalna što me pratilo dobro zdravlje, bez većih povreda i mislim da je to jedan od bitnih faktora očuvanja tijela i produžetka karijere. Prekidi, kao što su roditeljstvo i granatiranje, nisu me omeli i uvijek bih se na scenu vraćala još snažnija i željna novih izazova – kaže Mirna.

 

Za nju kolege često govore da ima “radost plesanja”, a Mirna kaže kako je to zato što pleše s ljubavlju. Zato je pomisao da će morati u mirovinu, kada se donese novi zakon, užasava. U njenoj je dobi to ipak prerano, kaže, i trebalo bi uvesti da plesači odlaze u mirovinu tek u 45. godini. No, priznaje da je sve to jak individualno, jer kad dođe do situacije kada plesač mora odlučiti, bilo bi najbolje da razgovara s ravnateljem i da zajednički donesu odluku.

 

– Ima plesača koji već puno ranije ne mogu plesati. Tijelo ih ne služi. U svijetu jest trend odlaska sa 42 godine u mirovinu, ali ti plesači i dalje plešu po potrebi u repertoaru ili po projektima. Odrezati sjekirom karijeru jednog plesača koji je ostavio krv, suze i znoj na daskama nije humano ni ljudski. Jako sam emotivna, sva se dajem dok plešem. To jest moj životni put, poziv i ne vidim razloga sasjeći svu tu divotu, iluziju na sceni, pogotovo ako još mogu i ako me publika i dalje dolazi gledati – kaže Mirna.

 

Pavla Pečušak u Vragolastoj djevojci, foto: HNK Zagreb

 

Pavla Pečušak slaže se s kolegicom – kaže, odlazak u mirovinu je stvar individualne odluke. Puno je faktora koji na tu odluku utječu i nema zlatnog recepta kojim bi se mjerilo kada je plesač spreman otići sa scene.

 

– Svaki plesač dođe do točke kada osjeti da gubi fizičku snagu i da mu postaje veliki napor izvoditi stvari koje su prije koju godinu bez imalo napora izvodili. Karijera nam je kratka i intenzivna, tako da već u četrdesetima mnogi plesači razmišljaju o umirovljenju dok u drugim zanimanjima tada čovjek postiže puni potencijal – pojašnjava Pavla i dodaje kako je upravo to prokletstvo profesije: u trenutku kad plesači mentalno sazriju kao umjetnici, tijelo više ne može.

 

Svatko bi trebao plesati dok mu to pričinja zadovoljstvo, dodaje, i dok njegov nastup zadovoljava tehnički, te da je njegova pojavnost u skladu s ulogom koju interpretira. Odluku o umirovljenju trebali bi donijeti zajedno plesač i direkcija baleta, no to uglavnom nije tako. Postoje plesači koji ne znaju kada prestati, zbog čeka je komunikacija s direkcijom nužna.
 

– Kada solosti dođu u određene godine u baletnom repertoaru postoje uloge koje upravo traže iskustvo i prezentnost koju ćete rijetko dobiti od mladih plesača. Naravno da je izuzetno teško spoznati činjenicu da vas je vrijeme pregazilo i da ima puno ljepših mladih plesača koji su tehnički bolji od vas. No, to je činjenica s kojom se plesač mora pomiriti. Svaka sljedeća generacija plesača je sve bolja i bolja – smatra Pavla i ističe kako bi svatko sam trebao osjetiti kad je kraj. Odnosno, brzo se ispravlja, ne kraj nego prijelaz – iz aktivnog plesačkog u neko drugo zanimanje, vezano za ples ili ne.

 

– Plesač nikad ne prestaje plesati on nastavlja dalje samo u drugom obliku – smatra Pavla.

Najnovije iz kategorije "Novosti":

Nagrada Tito Strozzi dodijeljena baletnoj predstavi Peer Gynt

ZAGREB – Nagrada Tito Strozzi za kazališnu sezonu 2022./2023. dodijeljena je baletnoj predstavi Peer Gynt u izvođenju baletnog ansambla, orkestra i zbora Opere HNK-a u Zagreb

Orašar po Orlikowskom pleše se u Splitu

SPLIT – S čak deset izvedbi Orašara u prosincu i tri početkom siječnja, Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split obradovat će svoju publiku u predstojećim blagdanskim danima.

S Bolleom nastupaju i domaći plesači

MILANO – Jedan od najcjenjenijih baletnih umjetnika današnjice, poznat kao novi Nurejev, međunarodna plesna zvijezda Roberto Bolle na svom će ovogodišnjem gala koncertu ̵

Najnovije vijesti na portalu:

Odlazak bijele balerine

SPLIT – Na Facebook tranici Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu osvanula je u utorak kratka obavijest o gubitku bivše članice Baleta. – Posljednje zbogom Gorjani Raun

Nagrada Tito Strozzi dodijeljena baletnoj predstavi Peer Gynt

ZAGREB – Nagrada Tito Strozzi za kazališnu sezonu 2022./2023. dodijeljena je baletnoj predstavi Peer Gynt u izvođenju baletnog ansambla, orkestra i zbora Opere HNK-a u Zagreb

Diptih iz Rijeke i Varaždina

SPLIT – „Sad i nikad više“ baletni je diptih Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke i HNK u Varaždinu koji će u ponedjeljak 27. studenog s početkom u 19.30 sa