LOS ANGELES – Film o slavnoj hrvatskoj balerini Miji Čorak Slavenskoj „Mia, a dancer’s journey“ („Odiseja jedne plesačice“), nagrađen je na 67.-oj dodjeli nagrada Emmy u kategoriji Umjetničkog i povijesnog filma. Nagradu su primili producenti Ted Sprague, Kate Johnson i Brenda Brkusic u ime Slavenskine kćeri, Marije Ramas. Maria je tako ispunila obećanje da će svijetu ispričati priču svoje majke, fascinantnim filmom prožetim poviješću, borbom za nacionalni identitet i snagom plesa.

 

Mia Čorak Slavenska jedna je od najznačajnijih umjetnica dvadesetog stoljeća. Rođena je 1916. u Slavonskom Brodu, a plesati je počela već s četiri godine. Obrazovanje započeto u Zagrebu nastavlja u Beču te je već 1929. angažirana kao solistica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Nakon kritike koje je u dnevnim novinama uputila matičnoj kući o stanju u baletu, uprava joj ne produljuje ugovor, te počinje njezina odiseja. Svijetu se predstavila na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine točkom „Iz moje domovine“ koju je sama osmislila i izvela u narodnoj nošnji. Tom je prilikom usvojila ime Slavenska.

 

Uslijedile su mnoge ponude za nastupe u inozemstvu. Glumila je i u filmu „Smrt labuda“ koji je osvojio nagradu na natjecanju umjetničkog filma u Parizu. Nakon toga potpisuje ugovor s trupom Ballet Russe te se mora boriti kako bi nastupala među brojnim ruskim plesačima. 1938. odlazi u Sjedinjene Američke Države te nastupa u Metropolitan Operi gdje dobiva titulu primabalerine 1954. godine. Svojom je pojavom, žarkocrvenom kosom i urođenom elegancijom plijenila pozornost te stekla veliku popularnost. Nakon Drugog svjetskog rata udala se za austrijskog glumca Kurta Neumanna s kojim je dobila kćer Mariju.

 

Nakon završetka karijere 1963. godine, bavila se pedagoškim radom te radila na Kalifornijskom sveučilištu. Pred kraj života, Slavenska je patila od nostalgije za Hrvatskom, te pratila borbu za nezavisnost. Umrla je 2002. godine u Los Angelesu. Kćerka Maria Ramas za potrebe je snimanja filma posjetila majčinu domovinu.

 

 

 

Ted Sprague, Kate Johnson, Brenda Brkusic sa svojim nagradama, kao i onom koja pripada Mariji Ramas, foto: Emmy

 

Mijina kćer Maria Ramas za potrebe je snimanja filma posjetila majčinu domovinu.

 

-Film je moj pokušaj da postignem ono što nije mogla moja majka: prihvatiti da vrijeme teče dalje. Sve počinje mojim dolaskom u Hrvatsku gdje upoznajem Dinka Bogdanića, Zvonka Podkovca i Maju Đurinović, s namjerom da vidim sjeća li je se netko ovdje. Paralelno s njihovim izjavama teku majčina sjećanja na njeno djetinjstvo i ljeta u Brodu, koji je obožavala, jer je mogla slobodno trčkarati naokolo s prijateljima, a da ju majka ne tupi strogim režimom kakav je imala inače. Potom postaje kulturni simbol velikog buđenja tog vremena, zbog čega upada u nevolje jer joj zabranjuju nastupati – priča Ramas.

 

Nakon toga u filmu slijedi epizoda s Olimpijadom u Berlinu, onda Pariz te početak rata i odlazak naše slavne balerine u SAD, gdje najprije pleše za Ballet Russe, a potom osniva trupu Slavenska-Franklin i radi famozni mjuzikl “Tramvaj zvan čežnja”. U trećem dijelu se opisuje Marijin povratak u Hrvatsku 2005., kada prenosim  posmrtne ostatke svoje majke  na Mirogoj.

 

– Kad sam 2004. prvi put stigla u Brod, i pronašla njenu kuću s plaketom, počela sam osjećati stvarnu toplinu prema Hrvatskoj. U ovoj zemlji ne slavimo kulturu na isti način jer ovdje ljudi imaju kratko pamćenje. Više se nitko ne sjeća Nurejeva, ili stvari od prije 20 godina. No, Mia je veliko ime u ovdašnjoj plesnoj zajednici. Na koncu, još 1943. kritičar New York Timesa John Martin je u članku “Top ranking ballerinas” uvrstio moju majku na popis velikih, uz bok s Aliciom Markovom i Margot Fonteyn – tvrdi Ramas.

 

Mia Čorak Slavenska

 

Mia Slavenska rado je za televiziju i novine govorila o plesu i onome što čini pokret lijepim.

 

– Lijep pokret je efikasan, jednostavan, a u svjetlu današnjih trendova važno je da se pokret previše ne udalji od onoga što je prirodno za tijelo, jer on tada prestaje biti estetski zadovoljavajući. U plesu su bitni skeletni mišići, a ne oni vanjski, a vrlo je važno i držanje. Težina je suprotno od onog što o njoj mislimo: ako želite biti lagani, morate znati koristiti težinu, a ako želite skočiti visoko, važno je kako ćete ući u pod, kakav je plie – isticala je često.

 

Hrvatska ipak nije zaboravila svoju baletnu zvijezdu. U Zagrebu se bijenalno održava međunarodno baletno natjecanje koje nosi njezino ime u organizaciji Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika. Na natjecanju se dodjeljuje i nagrada „Slavenska Dance Preservation“ pod pokroviteljstvom Marije Ramas.