SPLIT – Prošlo je sedam dana od praizvedbe Grka Zorbe. Publika je posložila dojmove u svojim glavama, a isto su učinili i plesači koji su im prenijeli čaroliju malog grčkog mjesta, u kojem glavni lik, Zorba, svoje probleme rješava – plesom. Premda balet govori o nesretnim događajima, glazba i ples uvijek očaraju publiku i prenose im Zorbinu filozofiju. Dojmove s predstave koju je plesao pred svojom nekadašnjom publikom prenio nam je plesač koji je utjelovio Zorbu – Azamat Nabiullin.

Koliko je teško plesati Zorbu?

Zorba je veliki izazov u glumačkom i tehničkom smislu. Veliki je izazov bio i vratiti se pred splitsku publiku i zavesti je. Uvijek je izazov plesati karakternu ulogu, pogotovo stoga što sam u zadnje vrijeme uglavnom plesao Prinčeve. Zanimljivo je biti i Princ i karakterni plesač. Inače, ovo je prvi put da plešem ovu ulogu. Radi se u čovjeku iz naroda, čovjeku koji je u životu vidio i prošao sve i koji pokušava pomoći svima oko sebe. Kad mu to ne polazi za rukom, kad dotakne dno i izgubi svu nadu – on pleše i svoj plese prenosi drugima. Dok je kod Prinčevskoh uloga najbitnija estetika i elegancija pokreta, ovdje je naglasak na muževnosti i čvrstoći. Vjerujem da mi je u izgradnji lika pomogla činjenica da sam odrasao u rudarskom gradiću.

Je li poticajna živahna grčka glazba?

 Sirtaki nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. To je uzbudljiva glazba, pogotovo onima koji su odrasli na folkloru. Dakako da je glazba iznimno bitna za plesača, neko vas djelo naprosto ponese i izvlači iz vas pokrete za koje niste znali da postoje. Mikis Theodorakis stvarao je takvu glazbu, Istvan Herczog ju je shvatio, a ja sam, zajedno s publikom i ansamblom, u njoj uživao na pozornici.

Kako je bilo plesati s ansamblom čiji si nekad bio član i opet nastupati pred splitskom publikom?

Sve sam ove godine iz publike pratio rad splitskog baleta i bio oduševljen njihovim napretkom i besprijekornim odabirom repertoara. S Almirom Osmanović također sam ostao u kontaktu, čak smo poslovno surađivali na jednom video spotu. Ali moram priznati da me najviše razveselio umjetnički razvoj glavnih splitskih solista Irine Čaban i Artjoma Žusova. Otkad pamtim perspektivni i nadareni, danas su ovi plesači kompletni umjetnici. Kreirati svoju ulogu na sceni s njima dvoma i odličnom Albinom Rahmatullinom bio je veliki užitak. Što se publike tiče, splitska je publika poznato visokog kriterija koji nije lako zadovoljiti.. Gladni su dobrih predstava, koje su uvijek krcate. Odabran je atraktivan naslov napravljen po kultnom filmu koji je ujedno i praizvedba u Splitu. Najavljivanje te sjajne predstave zauzelo je medijski prostor danas gotovo nezamisliv kad se radi o baletu. To je, osim splitskoj, omogućilo i publici iz cijele Hrvatske, pa i šire da unaprijed znaju puno o predstavi.

Sve je to rezultiralo ovacijama kakve su san svakog umjetnika.