SPLIT – Kao da se sinoć i život ugasio na Sustipanu. Cvrčci su utihnuli, more je prestalo šumiti, a čuli su se jedino oduševljeni uzdasi publike. Svi su redom bili zadivljeni ljepotom i nestvarnošću predivne sinoćnje izvedbe, a čak su i dobri poznavatelji baleta teško zadržavali misli na realnosti i usredočavali se na tehniku. Bilo je lako dopustiti plesačima da nas svojom fenomenalnom interpretacijom odvuku u magičan svijet baleta.

 

Balet Neostvareni susreti bio je uistinu izbrušen do savršenstva. Svima nam poznate melodije Čajkovskoga, vjerojatno najpoznatijeg ruskog skladatelja, sklopile su se sa jednako čarobnim Artemom Zhusovom i Elenom Nikolaevom, koji su, tumačeći likove Čajkovskog i Nadežde von Meck, uistinu svima nama oduzeli dah.

 

Njihov je istup bio prožet emocijama, ljubavlju, boli, čežnjom, ali i nemirom te je sve izgledalo gotovo nadljudski. Artemova posebna moć i Elenina već poznata savršenost učinili su njihov pas de deux koji se protezao kroz cijelu predstavu predivnim. Yulia Pivotskaya kao Požuda i ovoga je puta bila izvanredna: teško je povjerovati da zaista postoji onakva fleksibilnost, strast, zavodljivost i snaga u jednoj osobi.

 

I drugi su članovi ansambla uistinu bili veoma dobri; tehnički korektni, usklađeni, muzikalno točni i prožeti emocijama što je zaista čarobno djelovalo na publiku. Pljesak koji su dobili bio je dug i uistinu zaslužen. Pohvale i koreografkinji Ljiljani Gvozdenović.

 

Prizor iz Čudesnog mandarina

 

Čudesni mandarin još  više je zadivio publiku. Do samoga kraja nije bilo mnogo pljeska jer se činilo da nas je taj neobičan i poseban balet bacio u trans. Na kraju se sve orilo od pljeska i uzvika hvale. Prelijepa Iryna Chaban, u početku bezosjećajna prostitutka, izvršila je takvu preobrazbu na kraju pretvorivši se u mladu, izgubljenu djevojku želju Mandarinove ljubavi. Inače nježna i plaha na sceni, sada je pokazala svoju strastvenu stranu i nevjerojatnu tehniku koja je izvrsno pristajala neoklasici ovoga baleta.

 

Shunsuke Amma bio je fenomenalan Mandarin te je na trenutke bilo teško primijetiti da je zapravo riječ o glumi, jer je sve djelovalo tako iskreno i stvarno. Priča je bila dramatična, tamna, mračna, od početka pa sve do kraja, a u njoj je bilo nečega uistinu privlačnoga.

 

Veliku pohvalu zaslužuje i scenografija, tako slikovitih efekata koji su mnogo utjecali na kompletan dojam o predstavi. Ovo je bila jedna od onih izvedbi koje su zaista sve nas natjerale da se po prvi puta zapravo ne divimo samoj tehnici plesača, već nevjerojatnoj scenskoj interpretaciji. Veliko bravo za sve koji su sudjelovali u stvaranju ove čarolije koja će još dugo živjeti na Sustipanu.