RIJEKA – HNK Ivan Zajc sinoć je bio poprište plesa uz glazbu iz jedne od najpoznatijih opera svih vremena, Carmine Burane. Nakon premijere, koja je održana početkom ove godine, gledatelji su još jednom mogli uživati u predstavi koji je trajala nešto više od sat vremena.

Niti 80-ak godina nakon što ju je Orff uglazbio, Carmina Buran ne prestaje oduševljavati. Dakako, ovdje uz sjajnu baletnu izvedbu. Desetak balerina i baletana dalo je dodatnu čar samom glazbenom djelu zbog vizualne predstave u kojoj se moglo uživati, te radnje koja joj nedostaje prilikom nekih drugih izvedbi. Ovako se gledateljima pružila posve nova perspektiva, a plesači su lako uspostavili odnos s publikom, nužan za cjelokupnu atmosferu.

Balet je bio snažan, dojmljiv u tjelesnom predstavljanju ljudskih osjećaja te emotivno nabijene priče o životu i smrti, punoj radosti, tuge, ljubavi, ljubomore i raznih pomiješanih misli – u režiji sudbine. Predstava se pratila u jednom dahu, a napravljena je vrlo dirljivo i tehnički superiorno.

Zbor i solisti odradili su posao bez greške te pružili vrlo kvalitetnu pratnju kolegama i kolegicama na sceni. Ključ je bio u komplementarnom prikazu života i smrti, ženskog i muškog, dobra i zla, svjetla i mraka, glazbe i scene, a svi akteri su ispunili sva očekivanja pa letvicu podigli još malo više za iduće izvedbe.

Inače, Carmina Burana je zbirka pjesama i dramskih tekstova nastala još u razdoblju između 1220. i 1250. godine. Rukopisi su pronađeni u samostanu benediktinaca u Bavarskoj 1803. godine. Iako je dio tekstova izgubljen, to nije spriječilo objavljivanje djela. Autori su anonimni, iako se pretpostavlja da se radilo o putujućim pjevačima, klericima te raznim putopiscima. Neke su pjesme namjenjene pjevanju, a neke u potpunosti plesu. Zbirka je dosegla svjetsku slavu nakon što je njene ulomke uglazbio Carl Orff 1935. godine za potrebe simfonijskog orkestra, zbora i vokalnih solista. Praizvedba je bila dvije godine kasnije, a prve kritike nisu bile posebno dobre jer se operu smatralo “degeneričnom”.