Intervju: Balerina na početku karijere

Autor: //Datum objave: 19.02.2011.

Maja Lončar učenica je četvrtog razreda Srednje baletne škole u Zagrebu i jedina je učenica u svojoj generaciji koja nije prethodno završila Osnovnu baletnu školu. Maja je u petnaestoj godini doselila u Zagreb, započela na novi način učiti balet i to je čini beskrajno sretnom. Dok u hladno jutro šećemo gornjim gradom, priča mi o baletu i pri tom ne skida osmijeh s lica.

 

Kako to da si počela plesati balet?

Ples je uvijek bio moja velika ljubav. Plešem od svoje četvrte godine i mogu slobodno reći da je to bila “ljubav na prvi korak”.

 

Gdje si plesala u Splitu?

U baletnom studiu pri splitskom HNK. Bili smo stalno na sceni, u raznim predstavama i koncertima. Nismo puno radili na tehničkim detaljima, već na scenskom iskustvu. To meni kao djetetu nije bilo važno, tada mi je bilo bitno samo da što više plešem i budem na sceni. No kad sam došla u Zagreb, vidjela sam koliko je tehnika važna.

 

Kada si donijela odluku da ćeš upisati srednju baletnu školu?

Odluku sam donijela vrlo rano, jer sam stalno razmišljala što poslije. Znala sam da, ako ostanem u studiju, to neće biti to. Roditelji su mi uvijek bili podrška i moji najveći saveznici. Oni su se dogovarali sa mnom i bili su, i još su, uvijek spremni pružiti mi sve najbolje u vezi baleta i školovanja, jer su kroz godine i oni naučili “živjeti balet”na neki način. Odluka da nastavim baletno obrazovanje mojoj je obitelji  bila prirodna.
 

Koliko dugo i kako si se pripremala za audiciju?

Nisam se posebno pripremala, ali sam znala kako izgleda. Čak štoviše, nitko u Splitu nije ni znao da idem, moja pedagoginja je saznala dva dana prije i nije bila ni malo iznenađena, samo je mislila da ću joj to što prije reći. Došla sam na Gornji grad dan prije audicije s mamom, nikoga nismo poznavali a do tog trenutka nismo točno ni znali lokaciju škole. Nitko nije ni zvao da kaže: znate, ona dolazi, naša je učenica toliko i toliko godina… Jednostavno smo došli, pogledali i bila sam opčinjena! Bila je to prava baletna škola, kao iz filma.
 
 

Kako je ta audicija izgledala?

Nisam imala tremu jer inače nisam tremaroš. Bilo me samo strah da ne zapamtim vježbu od prve. Sa mnom su bile još dvije djevojke – jedna iz Rijeke a druga iz Osijeka. Audicija mi je proletjela u trenu, iako je trajala dva sata, a na kraju smo morali čak i pjevati. Osim toga, provjeren nam je raspona nogu, skoka i rista. Bila sam toliko umorna i mokra, ali to zbog adrenalina nisam ni osjetila dok audicija nije završila. Čekala sam tjedan dana na rezultate i kad mi je mama javila bila sam u školi, na satu matematike. Uzviknula sam: „Jeees, idem u Zagreb!“ Bila sam presretna, kao i moji mama i tata. Pošto nisam završila osnovnu baletnu školu trebalo mi je 12 bodova za prolaz, a ja sam imala 18.
Maja na ulazu u školu, foto: balet.com.hr
 

Koliko je bilo teško s 14 godina doći u novi grad i biti jedina djevojka u školi koja nije završila Osnovnu baletnu?

Bila sam uzbuđena, jedva sam čekala dolazak u Zagreb i početak škole, iako sam znala da se od tog trenutka sve drastično mijenja. Bilo mi se najteže naviknuti na stalna putovanja tramvajem, ali i to sam savladala. Prve dvije godine bile su ekstremno teške, jer nisam bila naviknuta na takav način rada, ali kasnije se sve normaliziralo.
 

Kako izgleda tvoj jedan dan u školi?

U školi sam od osam sati ujutro, kad najprije imamo klasični balet, a potom i karakterne plesove, varijacije i moderni balet. Prošle smo godine imali i povijesne plesove te povijest plesa, a prve dvije godine i klavir. Njega nisam svirala nikad prije i bilo mi je teško. Inače volim sve predmete, a najdraže su mi varijacije i karakterni. Na klasu ne plešemo već radimo vježbe koje moraju biti tehnički čiste, a na varijacijama i karakternim plesovima se isplešem i onda je to to. Klavir je kao instrument prekrasan i divim se ljudima koji ga lijepo sviraju, ali meni je ostao u groznom sjećanju.
 
 
Koji si pokret najteže naučila?
Općenito baš ne volim vrtnje. Imam prirodno brzu glavu za okret, ali pojedini okreti mi baš i ne idu. Fouette je jedan od takvih, ali vjerujem da ga uz još više vježbe mogu još bolje savladati.
 

Sada si četvrti razred i plešeš u HNK…

Počela sam već sa šest godina na raznim završnim koncertima studija, ali sam surađivala i s raznim koreografima poput Veseljka Sulića (Best of Veseljko Sulić), Božice Lisak (Orašar) i Genriha Mayorova, tadašnjeg rektora Moskovske baletne akademije, koji je u Splitu postavio svoj balet Cippolino. On mi je ostao u prekrasnom sjećanju, kao divan koreograf pedagog ali i osoba. Od njega sam stvarno puno naučila.

Od uloga tu su u splitskom Orašaru Franz, mali i veliki miš, u zagrebačkom vojnik, sobarica i torta, Cippolino djevojčica – povrće, Best of – mlada balerina te razne varijacije i divertissmenti iz baleta.

 

Koje su ti općenito najdraže baletne uloge?

To je stvarno teško pitanje. Volim sve uloge kao i sve balete i teško bih mogla izdvojiti najdražu. Volim da je u baletu puno ekspresivnosti i dramatike, pa bih možda mogla izdvojiti Spartaka, Giselle, Bajaderu, Labuđe jezero i Don Quijotea.

 
Maja na gornjem gradu, foto: balet.com.hr

 

Koliko je zapravo teško biti balerina – obzirom na puknute nokte, krvave žuljeve i ozljede?

Biti balerina je iznimno teško, pogotovo biti dobra balerina. Žuljevi i nokti manji su problem, tu su ozljede koljena, skočnog zgloba čak i kukova. Jako je teško psihički podnijeti razne trenutke, kad nemaš snage, kad ti “nije dan”, kad bi htjela a ne ide ti… Tada je najbolje tijelu dati odmor. Mi svi težimo nekom savršenstvu, ali pritom je važno ne zaboraviti da savršeno nije moguće. Jasno, uvijek može bolje i svaki je put ulogu važno nadopunjivati sitnim detaljima. Mi smo umjetnici, a ne strojevi, i moramo ostati umjetnici zauvijek, a ne se natjecati tko može više pirueta jer nismo u cirkusu.
 
 

Jesi li ikad pomislila da bi bilo bolje da si otišla u neku drugu školu i bavila se nečim lakšim?

 Nikad, jer koliko god mi dan bio težak znam da imam cilj, i to je ono nešto što me tjera dalje i dalje.
 
 

Jesi li ikada bila na nekoj dijeti?

Nisam, a nadam se da neću ni ići…Važno je kvalitetno se hraniti i davati svom tijelu što ono traži, kako bi nam se i kvaliteta rada povećala. Ne treba jesti gluposti, poput čipsa i piti colu, ali ako mi organizam zatraži coca-colu, kao što je to bilo prošle godine nakon devetosatnog rada, popit ću je. Meni odgovara jako lagana hrana, juhe, tjestenine, salate i puno voća. Inače imam osjetljiv želudac, ne mogu puno pojesti i užasno sam izbirljiva što se hrane tiče.

Jesi li zadovoljna položajem kojeg balet ima u našem društvu?

Balet u našem društvu nije dovoljno cijenjen, kao recimo u Rusiji ili Japanu, gdje su baletni umjetnici kao rock zvijezde. Trebalo bi što više raditi na populariziranju baletne umjetnosti i pritom prestati s poimanjem balerina kao opsesivnih luđakinja, a baletana kao homoseksualaca.
 

Koji je najbolji savjet kojeg si dobila, vezan uz balet?

Vjeruj u sebe i u ono što radiš, svaki savjet poslušaj i pokušaj usvojiti, pričaj s profesorom, pedagogom i daj svoje viđenje nečega.
 
Maja na pozornici HNK
 

Je li u školi ili na nekim probama bilo nekih anegdota vezanih uz uloge, korake…?

Moj razred stalno ima anegdote, ne prođe ni jedan dan bez smiješnih izjava Tine i Mateje (smije se). To najčešće radimo na modernom baletu, kod profesorice Šparemblek, ali volimo i  trčati hodnicima i igrati se Crnog Labuda, to nam je sad glavna zanimacija.


Želiš li nešto poručiti ljudima koji čitaju našu stranicu?

 Gledajte balet, imajte razumijevanja za umjetnike i radite ono što volite!

 

 

Najnovije iz kategorije "Intervjui":

“Čovjek može sve što želi i za što je spreman puno uložiti”

Profesor sa Zavoda za elektroničke sustave i obradbu informacija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Predrag Pale, više je od običnog znanstvenika. Osnivač CARNeta

Novi ravnatelj najavljuje: balet će se širiti Dalmacijom

Ilir Kerni postao je novi ravnatelj splitskog Baleta. Iza njega je dojmljiva karijera: bio je baletni prvak, balet majstor i pedagog u Hrvatskoj i inozemstvu. Iza sebe ima suradnju

“Uvijek želim vidjeti klasiku i ona me jako zanima”

Angelin Preljocaj došao je u Zagreb kako bi vidio plesače Baleta HNK koji pripremaju njegova djela “La Stravaganza” i “Annonciation”. Premijera je 7. lipnja, a do sada su s nj

Najnovije vijesti na portalu:

Umjetičko-znanstveni skup posvećen Licitarskom

ZAGREB – Prije točno stotinu godina (17. lipnja 1924. godine), u Narodnome kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, nastao u suradnji skladatelja Krešimira Ba

Denis Matvienko novi je ravnatelj splitskog Baleta

SPLIT – Od 1. siječnja vodstvo splitskog Baleta preuzet će ukrajinski plesač, koreograf i pedagog Denis Matvienko. Kako su izvijestili iz tog kazališta, riječ je o umjetniku

Sto godina baletnih licitara

ZAGREB – Prije točno stotinu godina (17. lipnja 1924. godine), u Narodnom kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, nastao u suradnji skladatelja Krešimir